Blažena Edigna iz Pucha

pokornica u osami

( +1109.)

spomendan 26. veljače

Legenda što je nastala o ovoj Blaženici učinila ju je kraljevskom kćerkom, možda franačkoga kralja Henrika I. ili Filipa II. Drugi opet drže da je bila kraljeva sestra. U Edigni se po milosti dogodilo ono što je bez nje neprotumačivo. Raspaljena ljubavlju prema Bogu, u potrazi za duhovnim dobrima, napustila je sjaj kraljevskog dovra, odbila ponudu za bogatom udajom te postala siromašna i velikom svijetu nepoznata.

Živjela je skrovito kao Isus u Nazaretu u gradiću Puch, kod Fürstenfeldbrucka u Gornjoj Bavarskoj. Kao stan joj je služila udubina u deblu stare lipe. Tu je provodila dane u molitvi, pokori, baveći se isključivo duhovnim stvarima. Nasljedovala je na svoj način život starih pustinjaka. Sveto je umrla iscrpljena postom i pokorom 26. veljače 1109. Pokopana je u mjesnoj crkvu u Puchu. Mještani su je počeli štovati kao svoju sveticu i zaštitnicu. Osobito su joj se preporučivali kad bi nešto izgubili ili bili okradeni, a i u raznim bolestima.

Pripisuju joj se mnoga čudesna ozdravljenja. Neka spominje redovnik o. Matej Rader, koji je 5. kolovoza 1616. pobožno hodočastio na blaženičin grob. Godine 1661. pobožna kneginja Ana Marija Bavarska dala je u dragocjenoj pozlaćenoj urni prenijeti posmrtne ostatke Blažene Edigne i položiti ih na podnožje novog oltara podignuta njoj u čast. U crkvi u Puchu sačuvane su i dvije slike Blaženice. Jedna je prikazuje u društvu svete Valburge i svete Uršule. Druga je prikazuje u hodočasničkom odijelu kako sjedi na kolima koja vuku dva ujarmljena vola. Njezino ime rado nose redovnice.