Sveti Sedmorica zaspalih
Sveti Sedmorica zaspalih
mučenici u Efezu
(+251.)
spomendan 27. srpnanj
Sveti Sedam Zaspalih kod Efeza su sedmorica mladića, kršćana koji su odbili prinjeti žrtvu obožavanom rimskom caru Deciju (249.-251.) te su zbog toga trebali biti uhićeni. Mladići su se skarili u spilju u sjeverozapadnom podnožju brda Kalion (danas Panayirdagh). Progonitelji su saznali za njihovo boravište pa su im zazidali ulaz, predavši ih na nemilost smrti glađu. No mlaidći su pali u duboki san iz kojeg su se probudili tek 446. godine kad je špilja slučajno otvorena i našli su se pred carem Teodozijem II. (408.-450.) i biskupom efeškim kao svjedoci vlastitog uskrsnuća.
Ovaj događaj je opisao biskup Jakov iz Saruga (oko 450-521), također Grgura iz Toursa (538, -. 594), te Pavao Đakon ( 720- 799) u Povijest Langobarda . Najpoznatiji Zapadna verzija pojavljuje kod Jakova iz Voragine – „Zlatne Legende“ . Rimski martirologij spominje Sedam zaspalih kod Efeza pod datuma 27. Srpnja navodeći njihova imena: Maksimilijan, Malko, Martinijan, Dionizije, Ivan, Serapion i Konstantin.
Bizantski Kalendar obilježava njihov spomen 4. kolovoza i 22. listopada.
Opis mučeništva Sedmorice Zaspalih se nalazi i u Kuranu (18. Sura, „Pakao“).