Sveti Sedmorica zaspalih

mučenici u Efezu

(+251.)

 spomendan 27. srpnanj

 Sveti Sedam Zaspalih  kod  Efeza su sedmorica mladića, kršćana koji su odbili prinjeti žrtvu obožavanom rimskom caru Deciju (249.-251.) te su zbog toga trebali biti uhićeni. Mladići su se skarili u spilju u sjeverozapadnom podnožju brda Kalion (danas Panayirdagh). Progonitelji su saznali za njihovo boravište pa su im zazidali ulaz, predavši ih na nemilost smrti glađu.  No mlaidći su pali u duboki san  iz kojeg su se probudili tek 446. godine kad je špilja slučajno otvorena i našli su se pred carem Teodozijem II. (408.-450.) i biskupom efeškim kao svjedoci vlastitog uskrsnuća.

Ovaj događaj je opisao  biskup Jakov iz Saruga (oko 450-521), također Grgura iz Toursa (538, -. 594), te Pavao Đakon ( 720- 799)  u Povijest  Langobarda . Najpoznatiji  Zapadna verzija  pojavljuje  kod Jakova iz Voragine – „Zlatne Legende“ . Rimski martirologij  spominje Sedam zaspalih kod Efeza pod datuma  27. Srpnja navodeći njihova imena: Maksimilijan, Malko, Martinijan, Dionizije, Ivan, Serapion i Konstantin.

Bizantski Kalendar obilježava  njihov spomen 4. kolovoza i 22. listopada.

Opis mučeništva Sedmorice Zaspalih se nalazi i u Kuranu (18. Sura, „Pakao“).