Sveti Emerik

mađarski kraljevć

10./11 stoljeće

spomendan 5. studenoga

Bio je  sin sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, u koga je otac stavljao velike nade i blažene kraljice Gizele. Godinu mu rođenja ne znamo točno, već samo približno. Rodio se između 1000. i 1007. godine. Odgajao ga je uz oca i Sv. Gerard, koji će kasnije postati kanadskim biskupom.Odgajan je u strogom i asketskom duhu. Spremajući ga za svoga nasljednika na prijestolju, otac mu je isprosio za ženu jednu bizantsku princezu. Prema životopisu, koji je napisan gotovo 100 godina poslije njegove smrti, Emerik je živio u braku u potpunoj čistoći.

Saćuvano je pismo svetog Stjepana sinu Emeriku, u kojem on daje upute o upravljanju državom na kršćanski način.
U srednjem vijeku nazivali su ga "Speculum regum" (Ogledalo kraljeva). U njemu su opisane vladarske vrline. Izvorni je naslov toga spisa "De institutione morum ad Emericum ducem" – (O odgoju u dobrim običajima), upravljeno i posvećeno knezu Emeriku. Spis se pripisuje baš njegovu ocu sv. Stjepanu, kome je bilo toliko stalo da u Emeriku ugarsko prijestolje dobije što primjerenijeg vladara, čovjeka koji će ne samo gospodovati, već vladati, obdržavajući sam kršćanske vrline, promičući opće dobro. I kršćanski bi vladar u neku ruku morao biti pastir i otac svojih podanika.

Godine 1031. dogodila se tragedija, kraljević je nesretnim slučajem stradao u lovu 2. rujna 1031.Pokopan je u crkvi Szekesfehervar. Na njegovom grobu dogodilo se nekoliko čudesnih ozdravljenja i obraćenja, pa je 5.studenog 1083. kralj Ladislav i. dao iskopati Emerikove ostatke u velikoj svećanosti. Papa Grgur VII. proglasio je Emerika svetim zajedno s njegovim ocem i biskupom Gerhard-om.

Sveti Emerik se najčešće prikazuje u viteškom oklopu s krunom i ljiljanom. Ime Emerik se u hrvatskoj katoličkoj tradiciji prevodilo sa Mirko.