Blaženi Petar Renato Rogue

svećenik, lazrist, mučenik

(1758. -1796.)

spomendan 3. 0žujka

Jedna od mnogobrojnih žrtava krvave Francuske revolucije bio je i lazarist Pierre-Renato Rogue. On se rodio 11. lipnja 1758. u Vannesu u Bretanji. Neprijatelji vjere iz mržnje na vjeru pogubili su ga pod giljotinom na današnji dan godine 1796., kad je Francuska revolucija bila u punom jeku. Petar je stupio u lazarističko sjemenište u svom rodnom gradu, ondje dovršio teologiju te 21. rujna 1782. bio zaređen za svećenika. Kroz nekoliko je godina izvanrednom revnošću djelovao najprije kao svjetovni svećenik. Želeći provoditi još savršeniji i pravilima jasno zacrtan život, stupio je godine 1786. u Kongregaciju misija ili lazariste. Propisani je novicijat obavio u kući matici u Parizu te usvojio duhovnost osnivača družbe sv. Vinka Paulskog, s kojom se upoznao već za vrijeme svoga teološkog studija.Po završetku novicijata poglavari ga poslaše u sjemenište u Vannes za profesora teologije. Ondje je 26. listopada 1788. položio redovničke zavjete. Bilo je to baš uoči Francuske revolucije. Za vrijeme revolucije Pierre-Renato je energično odbio prisegnuti na ustav koji mu se činio nepravednim. Samim tim činom bio je stavljen izvan zakona.Pred prijetnjama revolucije protiv neprisegnutih svećenika htio je zaštititi svoju subraću pa ih je poslao na sigurnije mjesto dok je sam ostao u Vannesu i ondje potajno vršio svećeničku službu. Kad je na sam Badnjak 1795. nosio popudbinu jednom bolesniku, bio je uhvaćen i zatvoren. Pričestivši se sam svetim prilikama vedro je pošao u zatvor. Znao je da je Isus s njime. U zatvoru je ostao sve do procesa 1. ožujka sljedeće godine. Od revolucijskog sudišta, a na sudu je bila prisutna i njegova starica majka, bio je osuđen na smrt. Kako mu je savjest bila čista, jer je uvijek činio samo dobro, pa i mnogim zatvorenicima, svoju je osudu primio vedro i smireno. Zahvaljivao je Gospodinu što ga je učinio dostojnim mučeničke palme, koja je jedna od najvećih milosti u kršćanskom životu. Poslije podne 3. ožujka 1796. pogubljen je giljotinom te istu večer pokopan na zajedničkom groblju.Blaženim ga je proglasio 10. svibnja 1934. papa Pio XI. Sve redovničke obitelji sv. Vinka Paulskoga slave ga na današnji dan.Trebalo bi da se kod ovog mučenika ne zaustavimo samo na jednostavnim povijesnim podacima, već da nam njegovo mučeništvo bude povod da se nad tom tako čestom pojavom u životu svetaca, sve tamo od prvomučenika sv. Stjepana pa do danas, bar malo zamislimo. O korisnosti takvog razmišljanja neka nas uvjeri primjer koji slijedi!Blaženikov suvremenik, već starac, sv. Alfonz Liguori, osnivač redemptoristâ i biskup Sant'Agata dei Goti, 3. studenoga 1774. povjerio je svome prijatelju Remondininu ovo: "Da se u ovim svojim preostacima života ne bih predao besposlici, započeo sam pisanjem pobožnoga djela o Pobjedama mučenika, skupljajući mučenike iz djelâ najslavnijih pisaca. I već sam dao tiskati tri svešćića." Unatoč boležljivosti svetac je hrabro nastavio pisanjem toga djela. Čitava je knjiga izišla u dva dijela godine 1775. te postala za mnoge kršćane veliko ohrabrenje u ispovijedanju i prakticiranju vjere bez straha i ljudskog obzira usred jednoga društva koje je simpatiziralo deiste i materijaliste.Godine 1846. mladi je Danijel Comboni, kome je bilo 15 godina, listajući Pobjede mučenika otkrio vlastito zvanje. Heroizam mučenika ga je pogodio, dirnuo, zahvatio i odlučio njegovom budućnošću. On je odlučio posvetiti svoj život misijama u središnjoj Africi, na jednom od najtežih misijskih područja. Postao je pravi misionar te osnovao i dvije misijske družbe koje nastavljaju njegovo veliko djelo, nadahnuto primjerima i heroizmom mučenika. Dobro je upoznati mučenike. Njihov je primjer vrlo glasna i rječita propovijed. Slušajmo je rado i dopustimo da što jače djeluje na nas!