Sveti Servacije iz Tongerna

biskup

( + 13. svibnja 384.)

spomendan 13. svibnja

Sveti Servacije je, prema jednoj legendi iz 12. stoljeća, rođen u Armeniji. Nakon lakomisleno proživljene mladosti hodočastio je u Svetu Zemlju, a onda se dao zarediti za svećenika. Kao misionar propovijedao je Galima po današnjoj Francuskoj, a onda je postao prvi biskup u Tongernu (to sjedište biskupije je u 5/6. stoljeću premješteno u Maastricht, pa u 8. stoljeću u Liege). Na sinodama u Sardici, Koelnu i Riminiju se istakao u borbi protiv Arijevog krivovjerja. Tri puta je hodočastio u Rim. Treći put je hodočastio na grobove apostola zato što mu je objavljeno da su se provale Huna među njegove vjernike dogodile kao kazna za grijehe Gala. Dok je tako molio na grobu svetoga Petra, darovao mu je sveti Petar srebrni ključ. Kad se Servacije vraćao iz Rima, zapao je u ropstvo Atilinoj vojsci. Iz ropstva se čudom izbavio. Jednom je tako, umoran od puta, za podnevne žege zaspao. Tada se nad njegovu glavu spustio orao da mu svojim krilima čini sjenu od žarkoga sunca. I kad je jednom bio ožednio, otvorio je svojim štapom izvor. Umro je 384. godine u Maastrichtu, gdje se i danas čuvaju njegove moći u njemu posvećenoj crkvi. Legenda priča da njegov grob nikada nije prekrio snijeg. Uživao je veliko štovanje kroz cijeli Srednji vijek.

Čudna zaštita. Zaštitnik je grada Maastrichta, biskupije Worms, dominikanaca. Zazivaju ga vjernici koji pate od nogobolje, uzetosti, kostobolje i gihta. Poljoprivrednici traže njegovu pomoć od crvenog vjetra (vrbanca) u svinja, u domaćinstvu je pomoćnik protiv miševa i štakora. U životu ga zazivaju za uspjeh u pothvatima, ali od smrtnog straha.

Slika: Relikvijar Svetog Servacija u Maastrehtu iz 12. stoljeća.