Sveta Marija Eufrazija Pelletier

djevica, redovnica

(1796-1868)

spomendan 24. travnja

Ruža Virginija se rodila 31. srpnja 1796. u punom jeku Francuske revolucije na otoku Noirmoutier, u pokrajini Vandeji, kamo su se zbog svoje vjernosti katoličkoj vjeri morali skloniti njezini pobožni roditelji. Ona će kasnije postati velika redovnica, ali sva prožeta duhom nepokolebljive vjernosti Crkvi i papi, koju su za vrijeme Francuske revolucije pokazali baš stanovnici pokrajine Vandeje. Tom će ljubavlju zadojiti i Družbu sestara naše drage Gospe od ljubavi Dobroga Pastira, koju će osnovati. Iako je morala mnogo pretrpjeti i od nekih crkvenih prelata, podnosila je to najvećom strpljivošću i njezina se ljubav i vjernost Crkvi zbog toga nije ni najmanje pokolebala. Zato je Gospodin i blagoslovio njezino djelo pa je u času njezine smrti 24. travnja 1868. u Angersu Družba, koju je osnovala, brojila 110 samostana u 16 provincija po svem svijetu.

Ruža Virginija Pelletier primila je vrlo lijep kršćanski odgoj kod sestara uršulinki. Stupila je 20. listopada 1814. kao postulantica u Toursu u Družbu, što ju je za odgoj palih djevojaka osnovao sveti Ivan Eudes. Ruža Virginija se oduševila za takav rad te je 9. rujna 1817. položila i redovničke zavjete zadobivši ime sestra Marija Eufrazija. Već u 29. godini postala je poglavarica osnovavši ustanovu, zvanu "Magdalene", za one pale djevojke koje su nakon obraćenja htjele služiti Bogu kao redovnice.

Godine 1829. pošla je u Angers i ondje osnovala novu kuću, koja postade kuća matica čitave Družbe, ali pod imenom Sestara Dobroga Pastira. Takvu je preinaku godine 1835. odobrio papa Grgur XVI. U nekim zemljama Družba svete Marije Eufrazije Pelletier vodi brigu i za djevojke po kaznionicama. Danas ta Družba broji 475 kuća na svih 5 kontinenata, a podijeljene su u 46 provincija s 10.000 redovnica, 2.800 "Magdalena", 800 "pomoćnih sestara" te oko 90.000 gojenica.

Sveta Eufrazija Marija Pelletier kao duhovna kćerka svetog Ivana Eudesa i sama je gorjela od ljubavi prema Srcima Isusa i Marije. U štovanju tih Srdaca valja tražiti i korijen njezine izvanredne ljubavi prema dušama. Od Isusova Srca, samilosna prema grješnicima, naučila je samilost prema palim djevojkama, a od Gospe, utočišta grješnika, smisao za sve one koji zaglibiše u blato grijeha; u želji da ih iz njega izvuče i spasi. Tome služe sve njezine ustanove još i danas. Iz Srca Isusa, Dobrog Pastira, koji traži izgubljene ovce, naučila je i onaj poseban zavjet kojim se uz tri redovita obvezuju njezine sestre da će tražiti zalutale ovce i za njih se brinuti. Iz Srca Isusova svetica je naučila i onu katoličku širinu, koja obuhvaća sve ljude, te koja ne pozna ni granica jezika ni rasa. Zato je i običavala govoriti: "Naša lozinka mora biti revnost, a ta revnost mora zagrliti čitav svijet."

Upravo zbog te revnosti za duše svetica je poduzimala i mnoga duga i teška putovanja u Italiju, Njemačku i Englesku. Ona kao utemeljiteljica u povijesti Crkve nosi rekord, što je i opet znak njezine izvanredne revnosti. Taj je rekord u tome što je za života kao poglavarica od godine 1829. do godine 1868. sama osnovala 111 kuća. Nijedna je druga utemeljiteljica, barem do sada, u tome broju nije nadmašila. Njezina ljubav prema Srcu Isusovu i Marijinu, njezin apostolski žar prema dušama bio je povezan s najvećom ljudskošću, prijaznošću, bezgraničnom dobrotom, ali i izvanredno razvijenim smislom za stvarnost. Preminula je 24. travnja 1868. u Angersu u Francuskoj

Mariju Eufraziju Pelletier proglasio je blaženom papa Pio XI. 30. travnja 1933., a svetom papa Pio XII. 2. svibnja 1940. Za utjehu teškim bolesnicima spomenimo da je umrla od raka, koji joj je zadao mnogo fizičkih boli. Kako su istinite, dakle, one riječi što ih je svećenik Toma Fusco običavao često ponavljati: "Isus, koji je bio razapet od neprijateljâ, razapinje svoje prijatelje."