Sveta Teodolinda kraljica

kraljica Longobarda

(+ 22.1.628.)

spomendan 22. siječnja

Sveta Teodolinda rođena je u drugoj polovici VI. stoljeću. Ona je kći bavarskoga kneza Oaribalda i Walderade, kćeri langobardskoga kralja Wachoa. Nju je zaprosio langobardski kralj Authari u svibnju 589. Teodolinda je nevoljko pristala na prosidbu i udaju jer je bila prava kršćanka, a kralj je nemilosrdno progonio pravovjerne te bio na strani arijevskih krivovjeraca. Ona je ipak prihvatila ponudu u nadi da će kralja, njegove dvorjane i podanike privesti k pravoj vjeri. No nije joj pošlo za rukom obratiti bilo koga. Ona sama bila je i ostala pravovjerna. Ali već sljedeće godine kralj iznenada umire, a kraljica se udaje za njegova nasljednika kneza Agilulfa iz Torina. On je bio naklonjeniji Katoličkoj Crkvi pa je obećao da ne će progoniti katolike. Kralj je Krista priznao Bogom. Stoga se katoličanstvo moglo dalje nesmetano širiti njegovim kraljevstvom. Arijanska hereza je brzo nestala u langobardskom kraljevstvu. U isto vrijeme Katolička Crkva gradi samostane i crkve te ustrojava biskupije. Na čelu tih biskupija bili su odlični duhovni pastiri. Kralj i kraljica sele se u Monzu kod Milana. Tu je nekoć stolovao i istočnogotski kralj Teodorik Veliki. U Monzi kraljica gradi crkvu u čast sv. Ivanu Krstitelju, koji postaje zaštitnik Langobarda. On je i danas veoma štovan u Lombardiji. Teodolinda je obavila veliku povijesnu zadaću. Rodila je sina Adaloalda 602. godine. Njega je opat Secundus od Trienta kod Monzc krstio. Već s dvije godine uzdignut je na čast kralja. Tako je Adaloald postao prvi katolički langobardski kralj. Otac mu umire 615. Do punoljetnosti sina vlada kraljica majka. Ona je imala dobre odnose s papom Grgurom I. U riznici stolne crkve u Monzi i danas se čuva pisani dokument kojeg je papa uputio kraljici prigodom krštenja njezina sina. Teodolinda je umrla na glasu svetosti 22. siječnja 628. godine. Časti se kao blažena, ali njezin kult nij službeno potvrđen od Crkve.