Sveta Klara Agolanti iz Riminija

pokornica, klarisa

( 1280. - 1326.)
spomendan 10. veljače

 


pokornica, klarisaBlažena Klara Agolanti rođena je u bogatoj obitelji u Riminiju 1280.godine.   Otac Onosdeo odgojio ju je u tadašnjem viteškom duhu pa je više sličila dječaku nego djevojčici. To se osobito očitovalo u nepodnašanju bilo kakvog autoriteta. Majka Gaudiana odgajala ju je doduše kršćanski, ali je djevojka bila više pod očevim utjecajem te je svoju mladost i vrijeme provodila u jahanju i viteškim igrama i natjecanjima.

Kad je majka Gaudiana umrla, otac se po drugi put oženio pa mu je kćerka postala sada još samostalnija i slobodnija. Udala se posve mlada za sina svoje maćehe, no već nakon tri godine braka ostala je udovica s veoma bogatom baštinom. Sada se dala na lagodan život u gozbama, igrama, zabavama, pa je brzo došla na zao glas. U jednom suparničkom ratu između plemića poginuo joj je i otac i brat pa je mlada udovica još većma povećala svoj imutak. Sve je to pogodovalo još lakoumnijem životu. I tko zna gdje i kako bi se to završilo da je Gospodin svojom milošću nije zahvatio.

Jednoga dana iz puke znatiželje ušla je u crkvu Majke Božje. Tu ju je prvi puta u životu nešto zahvatilo, neki neobičan osjećaj grižnje savjesti. Vratila se brzo kući, zatvorila u sobu, bacila na zemlju, udarila u plač i odlučila promijeniti život. Već sutradan pošla je u istu crkvu te obavila životnu ispovijed. Bio je to potpun preokret njezina života. Posvetila se odsada molitvi, pokori i dobrim djelima. Uspjela je na takav život obratiti i svog drugog muža koji je umro veoma pobudnom smrću. Klara je sada postala još slobodnija da se preda svojoj pobožnosti i djelima pokore kojima je željela pružiti Bogu zadovoljštinu za svoj prijašnji život.

Dala se na izvanredan karitativni i socijalni rad. Svoje veliko bogatstvo ulagala je u dobrotvorne svrhe, osobito da pomogne siromašnim djevojkama kako bi i one mogle sklopiti pristojan brak. Uz Klaru se brzo okupiše i neke druge žene koje su željele provoditi savršeniji život. Za njih je, uz biskupovo odobrenje, osnovala samostan u kojem su živjele po pravilu svete Klare iz Asiza. Klara je provodila život u razmatranju Isusove muke i u odgoju svojih sestara. Križeva joj nije nedostajalo. Često je nailazila na nerazumijevanje nekih sestara, od čega je mnogo trpjela. U trpljenju ju je Gospodin tješio utjehom obdarivajući je raznim mističnim milostima. Umrla je 10 veljače 1326. u dobi od 46 godina, iscrpljena pokorom i molitvom. Štuje se kao blaženica.