Blažena Aleta (Aleth,Alice) iz Dijona

majka Svetaca

( 1070. - 1105.)

spomendan 4. travnja

Mnogi su Sveci imali divne majke, žene duboke vjere i pobožnosti te izvanredno požrtvovne ljubavi, koje su nesebično živjele samo za drugoga. Takva je bila i majka poznatog Svetoga Bernarda, Blažena Aleta. Potjecala je iz ugledne obitelji burgundskih vojvoda. Otac joj se zvao Montbard, a majka Umbelina di Ricey. Rodila se u drugoj polovini XI. stoljeća, negdje oko god. 1070. Udala se vrlo rano, kad joj je bilo tek 15 godina, za Tescelina Sauroa, gospodara dvorca Fontaine-les-Dijon, koji bijaše čovjek velike kreposti. On je u njoj dobio životnu družicu vrijednu sebe.

Brak je bio sretan i plodan. Aleta je rodila, kako kažu životopisci, 6 sinova  i 1 kćer ne samo svome mužu, već i Bogu. Najslavniji je među njima Sveti Bernard (dok ga je majka nosila još pod srcem, imala neko proročko viđenje u kojemu je spoznala njegovu buduću duhovnu veličinu).

Njegov primjer povući će svu braću u samostan, od kojih su još Sveti Gerard najmlađi Blaženi Nivard . Njihova sestra Sveta Humbelina (+ 1130) stupila je u benediktinski samostan i poslala priorica i cistercitkinja (+ 1130, časti se 2 veljače).

Aleta je bila uzorna žena i majka koja je i svoju djecu dobro odgajala te im svojim umješnim odgojem pripomogla da su postali potpuni ljudi, zreli kršćani, a sve ih je resila neka kršćanska viteška otmjenost i finoća. Bili su plemeniti više po duhu i srcu nego po krvi.

Aleta je bila ne samo savršena odgojiteljica svoje djece, već i majka siromaha, nemoćnika i bolesnika. Bila je velika u djelima kršćanske ljubavi. Sama bi išla od kuće do kuće i tražila najbjednije, bolesne, zapuštene te se za njih majčinski pobrinula. Nije se ustručavala nikakva posla u službi bližnjega, pružajući sve moguće usluge. Na blagdan Svetog Ambrozijana, zaštitnika njihova mjesta, Aleta bi pozvala u svoj dvorac sve svećenike koji su došli na crkvenu svečanost te ih sama posluživala kod stola.

Aleta nije dugo živjela, ali je svoj život dobro ispunila rodivši i odgojivši sinove i kćer, čineći dobro svakome. I na nju možemo mirne duše primijeniti pohvalu Svetog Pisma vrsnoj ženi. Za nju vrijede Mudračeve riječi: "Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima... Svoja usta mudro otvara, i pobožan joj je nauk na jeziku. Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je. Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu" (Izr 31,20.26-30).

Geranno, opat St. Benigna u Dijonu, sahranio je tijelo blažene Alete u kripti crkve svoga samostana. Na sarkofagu je dao uklesati likove njezinih šest sinova redovnika i kćer redovnicu, koji su bili najljepši ures te neusporedive majke. Puk je u Burgundiji štuje kao najljepši ures svoga kraja.

Na slikama gore lijevo: Sveta Aleta prikazuje sina Svetoga Bernarda;

dolje lijevo: Blaženi Nivrad, najmlađi sin

dolje desno: Sveta Humbelina, priorica cistercitkinja,

moli okružena najuglednijim sestrama