Sveta Nona

majka Svetaca

( +374.)

spomendan 5. kolovoza

Sveta Nona ne bijaše samo sveta žena i majka, već i majka svetaca. Ona je majka velikog istočnog svetog oca Grgura Nazijanskoga, svete Gorgonije i svetoga Cezarija. Rodila se u Kapadociji, a otac joj se zvao Filantios. Iako je bila kršćanka, udala se ipak za Grgura koji je bio pripadnik židovskopoganske sekte. Sljedbenici te sekte zvali su se ipsistari, tj. klanjatelji Svevišnjega. Noni je uz Božju milost pošlo za rukom muža pridobiti za kršćanstvo. On je postao tako dobar i revan kršćanin da je bio čak izabran za biskupa u Nazianzu i tu je časnu službu obavljao 40 godina umrijevši na glasu svetosti kao stogodišnjak oko g. 373. I on se poštuje kao svetac tako da je to jedinstven slučaj jedne obitelji u kojoj su svi članovi postali sveci.

Nona je silno željela roditi sina. Nalazeći se u blagoslovljenom stanju, u snu joj bi objavljeno da će roditi sina i da će se zvati Grgur. Bit će to slavni sveti Grgur Nazijanski, veliki biskup, sluga Božji i teolog prvoga reda, koji će svojim djelima prosvijetliti Crkvu. Upravo njemu, koji je gajio izvanrednu ljubav i poštovanje prema svojoj svetoj majci, dugujemo ono malo što se o njoj znade. On je spominje u svojim pogrebnim govorima prigodom smrti svoga oca, svoga brata Cezarija i svoje sestre. Nije ju mogao mimoići ni u svojoj autobiografiji Poema de vita sua – pjesmi o svome vlastitome životu.

Prema profilu koji je zacrtao njezin sin Grgur, Nona je bila uzor žene i majke koja nastoji živjeti prema kršćanskim načelima vježbajući se u svim krepostima. Bila je veoma pobožna, u crkvi se uvijek savršeno ponašala, obdarena čednošću i skromnošću. Kozmetička je sredstva, toliko draga drugim ženama i u ono doba, prepuštala glumcima i komedijašima, a svoje je srce ušteđenim novcem otvarala siromasima i potrebnima. Čvrsto je prianjala uz svoju vjeru i to je dala do znanja onima koji kršćanstvo nisu prihvaćali.

Neka nam o njoj bar kratko izravno progovori sam Grgur. On piše: »Takve je vrline rese: jedna u kućnim poslovima, druga u dobrim djelima ili u njezinoj čistoći, treća opet u njezinim činima pobožnosti, u pokorama što ih nalagaše svome tijelu, u suzama, u molitvama, u brizi kojom se njezine ruke otvarahu prema siromasima; no Nonu valja slaviti zbog svih tih kreposti zajedno…«

Eto, divnog profila jedne prave kršćanske majke koja se odgojila u nauku Evanđelja nastojeći živjeti prema njemu. Umrla je godine 374. dok se nalazila u crkvi na euharistijskom slavlju, a pokopana je uz grobove svetih mučenika. Prigodom njezine smrti Grgur nije sastavio ni održao govor, kao što je to učinio za druge pokojne članove svoje obitelji. Možemo ga razumjeti. Možda od ganuća ne bi mogao govoriti kraj mrtve takve majke. On je kasnije ipak opjevao smrt svoje majke u dva epigrama. Njezino je štovanje proširio na Zapad učeni Baronije stavivši je 5. kolovoza u Rimski martirologij. Vrijedno je da uspomena te svete majke bude trajno živa na pobudu svima, a osobito našim dragim kršćanskim majkama, koje su ures i ponos naše svete vjere.