Sveti Jakov Patrijarha
starozavjetni patrijarha
( oko 1750 - 160o. prije Krista)
spomendan 24. prosinca
Na Badnjak, uoći svetkovine Božića, Crkva se spominje svih svetih i pravednih Isusovih pređa od kojih je potekao Spaitelj po svojoj zemaljskoj lozi. Neizostavno potrebno je sjetiti se i prikazati svjetl lik patrijarha Jakova koji se izričito spominje 24. prosinca.
Starozavjetni patrijarha Jakov je bio čovjek krotak koji je kao pastir boravio u šatorima. Zajedno sa blizancem Ezavom bio je sin patrijarha Izaka.Ezav je bio prvenac, riđi i rutavi,lovac i očev ljubimac. A Jakov je bio sa blagom naravi više ljubimac svoje majke Rebeke. Jednom zgodom je Ezav, došavši sa lova gladan, prepustio prvenstvo mlađem Jakovu za zdjerlu kuhane leće. To se pokazalo kao sudbonosna pogreška. Tako jednom zgodom dok je Ezav otišao u lov da ulovi i priredi ocu divljač, majka Rebeka je nagovorila sina Jakova da na prijevarni način potraži i primi blagoslov. Rebeka je zaodjela Jakkova u Ezavljenvo ruho a ruke obložila jarećim kožicama. Tako su zavarali sljjepog Izaka te je on podijelio Jakovu onaj pravni i kultni jednokratni blagoslov što je bio namijenjen Ezavu.
Bježeći pred gnjevom izigranog brata Ezava - na putu prema ujaku Labanu, Jakov je na jednom mjestu legao stavivši glavu na kamen. U snu je doživio Bogojavljenje: vidio je stube što se od zemlje uzdižu prema nebu te po njima se spuštaju i uzlaze Anđeli. Kad se probudio, jakov je uzdigao taj kamen i blagoslovio uljem. Stigavši u Padan Aram, u području oko Hara, ujaku Labanu - zaposlio se kod njega kao pastir. Radio je po dogovoru da bi otkupio Labanovu mlađu kćer Rahelu za ženu. No kako mu je LaBan podvalio prvo stariju kćer Leu, produljilo se vrijeme služenja. Konačno je Jakov pobjegao sa ženama i stećenim velikim stočarskom blagom od Labana. Jedne noći se hrvao sa nekim "neznacem" - Anđelom kojega nije htio pustiti dok ga nije blagoslovio. Bog mu je dao novo ime 'Izrael', koje znači 'čovjek koji se borio s Bogom'. To će kasnije postiti ime za narod i zemlju Hebreja. Na Jakovljevo veliko olakšanje brat Ezav ga je dočekao i došlo je do pomirenja.No kasnije su se njihvoi putovi razišli. Jakov je živio u Kananu sve dok ga sin Josip nije pozvao da se nastani u Egiptu. U Egiptu Jakov umire, a pred smrt bla
goslivlje najprije svoje unuke Manašea i Efrajima, djecu svoga sina Josipa, a zatim sve svoje sinove, praoce izraelskih plemena.Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, u špilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u špilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu." (Post 49,29-31)- Nadalje se spominje: "Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane na polju Makpleli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje." (Post 50, 12-13). Duljina Jakovljeva života iznosila je sto četrdeset i sedam goidna.