Sveti Leonard Murialdo

svećenik, apostol radnika

(1828. - 1900.)
spomendan 30. ožujka

Datum stoljetnice enciklike Rerum novarum (15. svibnja 1891.) obilježio je i zaključak "Murialdove godine" (L'Anno Murialdino), u kojoj su redovnici Družbe sv. Josipa željeli proslaviti 90. obljetnicu smrti svog utemeljitelja u Torinu (30. svibnja 1900), koji se g. 1828. i rodio u istom gradu, a g. 1873. je osnovao ustanovu za pomoć mladim radnicima.

Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je g. 1871. "Katoličku radničku uniju", a pet godina kasnije i list koji je povezivao njezine članove. Zavod za namještenje, banka, osiguranja, djelo katekizma, pučki sekretarijat, to su neke od njegovih ustanova. Zbog njih je Ivan Pavao II. rekao da je sv. Leonardo Murialdo "jedan od preteča na području sociologije i pastorala". A to govori također koliko je taj svetac cijenio naučavanje Leona XIII. Onda je posve razumljivo da su "Giuseppini del Murialdo" (Murialdovi josipovci), htjeli da čitava godina razmišljanja bude kod njih prethodnica stoljetnice enciklike Rerum novarum.

Ove je podatke donio tjednik L'osservatore romano (u francuskom izdanju, br. 22, 4. lipnja 1991). Njima je dodan i podatak da je sv. Leonard Murialdo proveo godinu dana u Sjemeništu sv. Sulpicija u Issyju te se ondje sprijateljio sa svećenikom Timon-Davidom i mons. de Ségurom.

Isusovac Celestino Testore donio je u talijanskoj Katoličkoj enciklopediji još nekoliko podataka o životu i djelu sv. Leonarda Murialda. Izvan obiteljskog doma Leonard je primio odgoj najprije kod redovnika skolopa u Savoni, odakle je 1845. prešao u Sjemenište u Torino. Ondje je svršio teologiju postigavši i doktorat. Kao svećenik bio je određen za rad uz crkvu S. Maria di Piazza. Odmah se dao na odgoj siromašne mladeži što ju je brižno okupljao u Oratoriju anđela čuvara, a surađivao je i u radu u Oratoriju sv. Alojzija, što ga je u Torinu osnovao Don Bosco. Od g. 1866. određen je za upravitelja djela Mladih radnika u Torinu. Bila je to ustanova vrlo slična onima što ih je u Njemačkoj i u drugim zemljama osnivao Adolf Kolping. Mladima se pružala mogućnost odgoja, učenja kakvog zanata da bi, našavši posao, mogli materijalno osigurati svoju budućnost.

Don Leonardo Murialdo upotrijebio je sve svoje sile u promicanje tog djela. Skupljao je milostinju da bi ga mogao uzdržavati. Dakako da se svojski brinuo i za kršćanski odgoj mladih radnika. Poticao ih je na često primanje sakramenata, upućivao na prave putove, upozoravao na opasnosti po kršćanski život. Neki su od njegovih odgajanika izabrali duhovni stalež, neki su postali redovnici, osamdesetorica biskupijski svećenici. Bio je to bez sumnje izvanredan uspjeh. Da bi ih što više vezao za svoje djelo, osnovao je 19. ožujka 1873., baš na Josipovo, "Pia Societa di San Giuseppe" - Pobožnu družbu sv. Josipa. Družba je bila najprije biskupijskog, a kasnije će postati i papinskog prava. On joj je bio prvi izabrani generalni poglavar. Družba je otvarala kuće po Italiji, ali i drugim zemljama. Nicali su oratoriji, patronati, kolegiji, sirotišta, apostolske škole, poljoprivredne škole, gradile su se obiteljske kuće. Razvila se, dakle, izvanredna socijalna djelatnost. Uza sav taj posao Murialdo je obilazio bolesnike po bolnicama, zatvorenike po zatvorima te ponovno otvarao razne karitativne ustanove. Promicao je i Katoličku akciju te razne ustanove i odbore za dobro naroda. Osnovao je i zadrugu "La buona stampa" - za dobar tisak. I na taj je način promicao Božje djelo te se ubrojio u velike socijalne radnike XIX. stoljeća.Umro je 30. ožujka 1900. godine Papa Pavao VI. proglasio ga je 3. studenoga 1963. blaženim, a 3. svibnja 1970. svetim. Prigodom kanonizacije objavljena je u 5 svezaka svečeva korespondencija.