Sveti Gašpar del Bufalo

svećenik, utemeljitelj

( 1786. - 1837.)

spomendan 28. prosinca

Blaženi Gašpar del Bufalo je rođen u Rimu 6. siječnja 1786. od  oca Antonia i majke Annunziate. Radi boležljivosti kršten je idućeg dana.Kao dijete je dobio bolest velikih boginja. Njegova se majka utejla za pomoć Svetom Franji Ksaverskom. Uslijedilo je brzo ozdravljenja. Kasnije je Gašparu sveta njegov pomoćnik postao uzor i zaštitnik njegove Družbe. U ozračju kršćanskog obiteljskog doma bio je spreman rano primiti Svetu Pričest i Potvrdu. Oduševio se za svećenički poziv. Teološke studije je završio u rodnom Rimu, a zaređen je za svećenika u Lateranskoj bazilici 31. srpnja 1808. Kao mladi svećenik uz gorljivu pobožnost pokaziva je i veliku  revnost u sovjoj pastirskoj službi. Cijenjen je bio kao propovijednik. Organizirao je  brojna djela dobrotvotnosti i pobožne zajednice.Zajedno sa svećenikom Franjom Albertinijem osniva nadbratovštinu Predragocjene Krvi. Za vrijeme Napolonove okupacije Papinske države 1809. papa i njemu vjerni svećenici, koji nisu htjeli položiti zakletvu vjernosti Napoleonu, odlaze i izagnanstvo. Tako i Gašpar  zbog vjernosti papi mora otići iz Rima od 1810. do 1814. Tako doživio da je bio utamničen u više gradova po Italiji.  U vrijeme zatočeništva doživljava tešku bolest, smrt majke i drugih prijatleja. U pobožnosti prema Predragcjenoj  Krvi Kristovoj zajedno sa spomenutim Franjom Albertinijem planira Institut Misionara Krvi Kristove koji bi imao zadaću preko pučkih misja širiti slavu i Kristove BOžanske Krvi. Nakon povratka iz zatočeništva u Rim okuplja mlade misonare koji mu se žele pridružiti. U Umbriji  u mjestu San Felice di Giano  otvara prvu kuću.  Broj novih kuća i zajednica misionara ubrzo se širi diljem središnje Italije. Zajedno sa mladim Ivanom Merlini održavaju misije potičući na obraćenje.Misije Svetog Gašpara imale su velike uspjehe u graničnim područjima Papinske države i Napuljskog krlajevstva, gdje se za vrijeme i nakon Napoleonovog osvajanja raširilo organizirano razbojstvo, pljačke i ubojstva.  Sveti Gašpar je propješačio čitavim prodručjem propovjedajući na misijama po mjestima. Kad se to pokazalo potrebnim Sveti Gašpar bi pošao u planine ili šume u razbojnička gnijezda. Njegove pučke misije donosile su više ploda i mira nego nasilne mjere koje je nad razbojnicima provodila država. U jendom od razbojničkih centara, Vallecorssi   , revni Gašpar je održao misije  1822.  Tu se zatekla djevojka Marija de Mattias. Gašpar ju je oduševio da bude  za žene napose apostol Krvi Kristove poput njega. Njezino duhovno vodstvo je povjerio suradniku Ivanu Merliniju.  U Acutu, malom brdovitom mjestu nedaleko Rima osnovana je 4. ožujka 1834. Družba Klanajateljica Kri Kristove Duh Družbe je iskazala riječima: "Ljubav prema Bogu i prema našem dragom bližnjemu. Postaje poznata kao "žena koja propovjeda". Imala je na početku problema sa crkvenim lastima, ali nakon što su čuli njezin zanosni govor, dopuštajužjoj da nastavi. (Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. Blaženom ju je proglasio papa Pio XII. 1. listopšada 1950. Svetom ju je proglasio pap Ivan Pavao II. 18. svibnja 2003. godine. Spomendan ima 20. kolovoza)  Blaženi Gašpar je radi loših uvjetima života, od iscrpljenosti i bolesti u nazočnosti Svetog Vinka Palotija i sudruga Ivana Marlinija pošao sa ovog svijeta 28. prosinca 1837. Blaženim ga je proglasio  Sveti papa pio X. 18. prosinca 1909. a svetim je proglašen od pape Pia XII.  12. lipnja 1954. godine. Tijelo mu počiva u rimskoj crkvi Svete Marija in Trivio