Sveti Klaudije la Columbiere

svećenik, isusovac

(1641. - 1682.)
spomendan 15. veljače

Sveti Klaudije La Colombiere, treći sin bilježnika Bertranda La Colombiera i Margarete, rođ. Coindat, rodio se na Svijećnicu, 2. veljače 1641. u SaintSymphorien d'Ozonu u pokrajini Dauphiné, u Francuskoj.

Kako se njegova obitelj preselila u Vienne, grad s dugom prošlošću za cara Dioklecijana glavni grad Provincije Galliae Viennensis, a poslije glasovito kršćansko središte u kojem je g. 1311-1312. održan jedan opći crkveni sabor Klaudije u njem bijaše započeo svoje školovanje. Nastavit će ga u Lyonu studijem retorike i filozofije. Bio je isusovački đak pa je kao takav osjetio vrlo rano da ga Gospodin zove u Družbu Isusovu. Nisu nam poznati motivi za poduzimanje tog životno odlučnog koraka. Paradoksalno je u njegovu zvanju, kako sam priznaje, da je «osjećao strašnu odvratnost prema životu što ga bijaše prigrlio». P. Molinari nam otkriva tajnu Klaudijeva paradoksa ovako: «Tko se zanima za njegov život, lako će uočiti da je imao osjetljivu narav za prijateljske i obiteljske veze pa onda velike sklonosti za literaturu i umjetnost, a k svemu tome valja pridružiti i koliko ga je privlačio život u društvu i to onom plemenitaškom. No s druge strane on bijaše i čovjek koji nije dopuštao da se povodi za osjećajima.»

U dobi od 17 godina stupio je, dakle, u novicijat Družbe Isusove u Avignonu, također gradu bogate prošlosti koji tijekom sedamdeset godina bijaše čak rezidencija papâ. U istom je gradu po završetku novicijata u tamošnjem kolegiju dovršio svoj filozofski studij položivši prve redovničke zavjete. Nakon toga u istom kolegiju kroz pet godina obavlja službu profesora gramatike i literature.

Godine 1666. poslan je u Pariz da ondje u slavnom kolegiju Clermontu studira teologiju. U tom istom razdoblju povjerena mu je također jedna vrlo odgovorna služba. Kako su u njega bile otkrivene velike sposobnosti za klasične nauke, kao i kvalitete razboritosti i finoće, povjeren mu je i odgoj sinova francuskog ministra financija u vladi Luja XIV. Bio je to poznati ministar Colbert.

Nakon završetka studija teologije i svećeničkog ređenja Klaudije bi poslan opet u kolegij u Lyonu. Jedno je vrijeme bio ondje profesor, a zatim propovjednik i upravitelj Marijine kongregacije. Klaudijeve su se propovijedi uvijek odlikovale pobožnošću i teološkom dubinom. Nikad nije govorio neodređeno, nego se spretno obraćao konkretnom slušateljstvu. Uvijek nadahnut Evanđeljem, pun života i vedrine, poticao je svoje slušatelje na pouzdanje u Boga. Njegove su objavljene propovijedi i dalje kod izabranih duša donosile obilne duhovne plodove. Propovijedi su mu sačuvale veću aktualnost od mnogih tada uvaženih propovjednika. 

Godine 1674. bijaše odlučna za Klaudijev cjelokupni život. Tada se nalazio u trećoj probaciji u Kući Sv. Josipa u Lyonu. Obavljajući u probaciji uobičajene mjesečne duhovne vježbe, spremio se za svoje glavno životno poslanje. «Duhovne bilješke tog razdoblja omogućuju nam da ga pratimo korak po korak u njegovim duhovnim borbama, ali i pobjedama, otkrivajući kako je bio izvanredno osjetljiv za ljudske privlačnosti, ali i kako je bio velikodušan s Bogom» (Molinari).

Tada je načinio i onaj svoj glasoviti zavjet da će pod grijehom vršiti i Pravila Družbe Isusove, koja nisu propisana pod grijehom; ali u toj velikoj i teškoj, sebi slobodno nametnutoj obvezi, nije bilo bitno samo puko obdržavanje i najmanjeg propisa, nego daleko više ostvarivanje života i velikog ideala apostola u zamisli njegova duhovnog oca sv. Ignacija. U zavjetu je obećano nastojanje oko ostvarivanja ideala što ga je Ignacije opisao u knjižici Duhovnih vježbi, ideala isusovačke duhovnosti. A kako je taj ideal evanđeoski visok i nadasve zahtjevan, Klaudije izabra put svetosti, nimalo lak ni jednostavan.

Na svoj rođendan, na Svijećnicu 1675., Klaudije nakon završene duge i svestrane formacije polaže svečane zavjete u Družbi Isusovoj, a u gradiću ParayleMonialu preuzima službu rektora tamošnjeg kolegija. Kako je taj gradić bio tada prilično nepoznat i zabačen, neki su se čudili kako je čovjek tako visokih kvaliteta kao La Colombiere određen za tako neznatno mjesto. Rješenje te zagonetke nalazimo u činjenici da su Klaudijevi poglavari znali da se upravo u ParayleMonialu nalazi ponizna redovnica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će joj poslati svog «vjernog slugu» i «savršenog prijatelja». On će joj pružiti duhovnu pomoć, uliti sigurnost i pomoći u ostvarivanju zahtjeva Srca Isusova. Bili su to zahtjevi da svijetu očituje nedokučivo blago ljubavi Kristova Srca.

Sveta Margareta Marija, prosvijetljena iznutra, već je kod prvog susreta o. Klaudiju očitovala svoju dušu i objave dane joj od Srca Isusova. On je odmah shvatio o čemu se radi, obodrio je da je na pravom putu i potaknuo da opiše sve što se događa u njezinoj duši, a on će joj već dati potrebne savjete te je podržavati u izvršavanju od Gospodina povjerene joj, doista, velike misije. Otac je Klaudije u molitvi, u duhovnom rasuđivanju, jasno je spoznao kako sam Krist želi da se proširi štovanje njegova Srca u cijeloj Crkvi. Kako doznajemo iz svečevih duhovnih bilježaka, on se i sâm sav dao na rad da se ostvari Isusova želja.

Iz posljednjih bilježaka o. La Colombiera te iz onoga što mu je povjerila Margareta Alacoque, slijedeći također smjernice Sv. Ignacija, on u promatranju Srca Isusova dolazi do spoznaje da je to Srce simbol njegove bogospasiteljske ljubavi. Teologija će to kasnije razviti i jasno utvrditi: da je Srce Isusovo najizrazitiji simbol milosrdne Božje ljubavi.

Nakon godine i po dana boravka u ParayleMonialu g. 1676. o. La Colombiere je po nalogu poglavara otputovao u London za propovjednika na dvoru vojvotkinje od Yorka. Bijaše to u ono doba vjerskih razdora i napetosti veoma teška misija. On je, osim propovijedi u kapeli i stalnog duhovnog vodstva, mnogim osobama što se odvratiše od Katoličke crkve davao solidne vjerske pouke te ih vodio natrag majci Crkvi. Bio je to vrlo opasan posao, ali u njemu je, uz neugodnosti, o. La Colombiere doživio i utjehe. Sam je o tome zabilježio: «Mogao bih napisati knjigu o milosrđu kojim me je Bog učinio svjedokom otkako sam ovdje.» Naporan rad i nepovoljna klima narušiše njegovo i onako slabo zdravlje i tako se počeše pokazivati znakovi sušice. No on je hrabro ostvarivao svoj životni ideal.

Krajem g. 1678. bio je nenadano uhićen i klevetnički optužen da je umiješan u 'papističku' zavjeru protiv Engleske. Nakon dva dana premješten je u zloglasni zatvor Kong' Bench gdje je u teškim okolnostima, lišen i najnužnijih stvari, proveo tri tjedna, a nakon toga protjeran je iz Engleske. Sve to bijaše dostatno da njegovo zdravstveno stanje postane još gore.

U ljetu 1681. došao je opet u ParayleMonial, gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratak, ali vrlo intenzivan i plodan život. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929. Po mišljenju sv. Margarete Alacoque njegova je karizma bila u tome da duše privodi k Bogu slijedeći put ljubavi i milosrđa, koje nam je Krist objavio u Evanđelju.

Prigodom audijencije francuskih hodočasnika biskupije Autun, Chalon i Mâcon, koji dođoše na kanonizaciju bl. Klaudija, papa Ivan Pavao II. im je rekao: «Radujem se zbog vijesti da ParayleMonial svojom duhovnošću hrani mnogo svećenika i redovnika te nadahnjuje prvotnu formaciju i lijep broj svećeničkih kandidata. I skupovi su, osobito mladih i obitelji, u ParayleMonialu istinski razlog nade za vitalnost Crkve u vašoj zemlji, a ne zaboravimo ni na hodočasnike što dolaze iz drugih zemalja…

Svima što ondje rade u svagdašnjem pastoralu, što animiraju hodočašća i sastanke, upućujem svoje ohrabrenje: mislim naročito na monaške zajednice, svećeničke također, na oce isusovce, na zajednicu Emmanuel, na vjernike grada ParayleMoniala i na područje Saône et Loire i na sve one koji se s vama sjedinjuju u istom žaru. Neka vas sv. Klaudije i sv. Margareta Marija podržavaju svojim zagovorom te izmole od Gospodina da ognjište u ParayleMonialu, što ga je on sam ondje zapalio, bude trajno duhovno žarište…»

U zadnje vrijeme je u Paray le Monialu otvoreno sjemenište koje ima odlične učinke. Kanonizacija sv. Klaudija pridonijet će sigurno još više da to odabrano svetište Srca Isusova s grobovima dvoje svetih bude mjesto blagoslova i duhovne obnove.