Sveti Ivan Oglivie

svećenik, isusovac, apostol Škotske i mučenik

(1580. - 1615.)

spomendan 5. studenoga

Sveti Ivan Ogilvie se rodio od kalvinskih roditelja god. 1579. kod Drum-na-Keith u Škotskoj. Još kao dječak poslan je na europski kontinent da proširi svoje obrazovanje. Tu se uz pomoć glasovitog bibličara, oca Kornelija van den Steena, poznatijeg pod latiniziranim prezimenom a Lapide, obratio na katoličku vjeru. Jedno je vrijeme kao pitomac Škotskog kolegija u Louvainu studirao na tamošnjem sveučilištu.

Dobivši od Gospodina milost redovničkoga zvanja, stupio je u Družbu Isusovu i to kao član Austrijske provincije. Bilo je to  5. studenoga god. 1599. Redovitu je isusovačku izgradnju primio na kolegijima u Beču i Olomoucu. Već je u prvim godinama svoga redovničkoga života bio veoma cijenjen zbog svoje iskrene i muževne pobožnosti, izvanredne sposobnosti za rad s mladima u Marijinim kongregacijama te duboke i djelotvorne ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Sveti Ivan Ogilvie nikad nije zaboravio da je po narodnosti Škot i stoga je stalno u srcu gajio želju da se vrati u svoju domovinu te ondje radi za katoličku vjeru. Tu je želju nosio u srcu i u onom času kad je god. 1610. u Parizu bio zaređen za svećenika. Zamolio je stoga poglavare da ga pošalju u Škotsku, no oni još nisu smatrali da je kucnuo čas za taj korak. Zato je otac Ogilvie prve godine svoga svećeništva proveo u radu u gradu i biskupiji Rouen, u Francuskoj.

Tadašnji general reda, dalekovidni i energični otac Klaudije Acquaviva, poslao ga je god. 1613. u Škotsku da ondje svoje sunarodnjake utvrdi u katoličkoj vjeri, a one koji od nje otpadoše natrag k njoj vrate. Ogilvie se uspio potajno iskrcati u Škotskoj te je odmah pošao u sjeverne njezine predjele. No naglo je nakon toga pošao u Francusku na jedno pomalo misteriozno putovanje. Želio se s tamošnjim poglavarima posavjetovati o svome radu. Vrativši se natrag, velikodušno je radio i žrtvovao se u Edinburgu, Glasgowu te u Renfreshiru. Neumorno je radio dan i noć, oprezno doduše, no uvijek u opasnosti da bude otkriven i predan na smrt.

Izdajnički je bio predan te 14. listopada 1614. u Glasgowu zatvoren u podrumima nadbiskupske palače. Već kod prvog preslušavanja bio je upitan tko je poglavar Crkve u Škotskoj: kralj ili papa? On je nedvojbeno izjavio da je duhovna glava Crkve u Škotskoj papa i za tu je istinu osuđen na smrt te 10. ožujka 1615. i pogubljen. Malo prije same smrti javno je priznao svoju građansku lojalnost prema kralju, koji ima vlast u vremenitim stvarima, no on u savjesti ne može priznati kralja glavom na duhovnom području. Za svoje katoličko uvjerenje i za papin primat pošao je hrabro u smrt, ali i vedro, opraštajući svojim progoniteljima, moleći se sve do posljednjega daha.

Sveti Ivan Ogilvie može biti primjer jakosti svima koji trpe za Krista i zbog vjere u njega. Takvih danas ima mnogo. Zato je dobro što Crkva kanonizacijama i danas stavlja za uzor i nasljedovanje junake prošlih dana.