Blaženi Egidije Asiški

među prvim učenicim Svetog Franje Asiškog

(+1262.)

spomendan 23. travnja

Blaženi Egidije iz Asiza bijaše među prvim drugovima i sumišljenicima sv. Franje Asiškog. Njegovo se obraćenje na novi način života zbilo baš na današnji dan godine 1209. Zaljubio se poput sv. Franje u pokornički život, u proživljavanje najčistijih evanđeoskih ideala. Egidije bijaše čovjek evanđeoski blag i ponizan, i zbog tih vrlina naročito drag ocu i osnivaču franjevačkog reda. On ga je nazivao "pravim vitezom okrugloga stola". Tada je viteški ideal bio u velikoj cijeni, no Franjo ga je shvaćao evanđeoski: vitez je onaj koji ima plemenitije srce, koji više ljubi Krista, koji više živi po Evanđelju.

A Egidije se odlikovao baš takvim viteštvom.Kao zaljubljenik u Isusa htio Ga je posvuda naviještati i zato se dao na hodočasnička i apostolska putovanja na kojima je bilo prilike svjedočiti za Krista. I tako je hodočastio u svetište Sv. Jakova u Compostellu, u svetište Sv. Mihovila na Monte Gargano, u svetište Sv. Nikole u Bariju, u Svetu zemlju te u Rim. Na tim je svetim mjestima njegova duša doživljavala blizinu Spasitelja i Njegovih svetaca. I to je bilo njegovo najmilije duhovno društvo, u kojem se osjećao kao kod kuće i u kojem je mnogo napredovao. Na hodočašćima je proveo velik dio vremena od godine 1209. do 1214.

Od godine 1215. pa sve do 1219. živio je u Favaroneu, nedaleko od Asiza, kao pustinjak. Zatim je pošao kao misionar u Tunis, gdje je proveo godinu dana. Bilo je to i opasno i naporno, no njega je gonila neka nutarnja vatra neprestano dalje u nove pothvate. Od 23. lipnja 1225. pa do 31. siječnja 1226. boravio je u gradu Rieti, kod kardinala Niccoloa. Posljednje godine života proveo je u franjevačkom samostanu Monteripido u Peruggiji.Čovjek bi mislio da je hodočasteći badava jeo kruh, ali to nije bilo tako. Brat Egidije zasluživao si je kruh radom čineći ljudima razne usluge, noseći im drva, vodu, tresući orahe i slično.

On je uočio dobro onu Pavlovu da, tko ne radi ne zaslužuje ni da jede, pa je, dok je mogao, i radio.Posljednje godine života sve je više doživljavao razne mistične zanose. Bog ga je ispunjavao svojom radošću i milošću. Umro je 22. travnja 1262., a u lipnju iste godine tijelo mu je preneseno u crkvu Sv. Franje al Prato u Peruggiji. 20. rujna 1920. preneseno je natrag u samostan Monteripido. Njegovo je štovanje službeno potvrdio godine 1777. papa Pio VI. Blagdan mu se slavi na današnji dan. Njegova subraća i učenici sakupiše mu razne izreke iz kojih odsijeva nadnaravna mudrost i oštroumnost. Sve te izreke odnose se na duhovni život.

Iz izreka Blaženog Egidija Asiškog

Kad je brat Egidije o sebi govorio, rekao je: "Radije bih htio imati malo Božje milosti u redovništvu nego mnogo u svijetu, jer su veće opasnosti i menje potpore u svijetu nego u redovništvu. Ali čovjek grešnik više  se plaši svoga dobra nego li svoga zla, jer se više straši činiti pokoru i uči u redništvo, nego biti u grijehu i ostati u svijetu." Neki je svjetovnjak pitao za savjet brata Egidija da li bi ušao ili ne u redovnički stalež. Njemu je sveti brat Egidije odgovorio:  Kad bi posve siromašan čovjek znao da je dragocjeno blago sskriveno u nekoj zajedničkoj njivi, zar bi od koga tražio savjet da li bi  trebai odmah žurno ići  po to blago?

Koliko bi više trebali ljudi žuriti da kopaju nebesko blago." Brat Egidije je također rekao: "Mnogi ulaze u redovništvo i ne rade ono što priliči redovnišvu, i nalik su zemljoradniku koji oblači Rolandovo oružje a ne zna se njim boriti. Ne smatram velikim ući u kraljevski dvorac, niti smatram velikim primiti darove od kralja, nego smatram da je velika stvar znati kako dolikuje vladati se u kraljevom dvorcu. Dvorac velikog krlaja je redovnički stalež u koji ući nije velika stvar i neke darove primiti od Boga? Ali mislim da je veliko znati kako dolikuje u njemu živjeti i do konca života ustrajati brižljivo i odano. A više bih volio biti u svjetovnom staležu pobožnio i brižljivo uzdisati  za ulaskom u redovništvo, nego ostati u redovničkom staležu i biti zasiće."

Isto je tako govrio: "Čini mi se da je Red Manje Braće uistinu poslan na ovaj svijet na veliku korist čovjeku, ali jao nama ako nismo takvi  ljudi kakvi bismo maorali biti.  Red Manje Braće čini mi se da je siromašniji i bogatiji od ljudi  svijeta, ali mi izgleda da je naša veća pogreška, jer želimo odviše visoko ići.  Onaj je bogat koji se ugleda u bogata; onaj je mudar koji se ugleda u  mudraca; onaj je dobar koji se ugleda u dobroga; onaj je lijep koji se ugleda u lijepoga; onaj je olemenit koji se ugelda u plemenitog kao što je Gospodin Isus Krist." Evo još dvije izreke Blaženog Egidija: "Naše je tijelo šuma u koju đavao ide po drva." "Tko ne zna moliti ne poznaje Boga."Slikari obično slikaju blaženog Egidija s raspelom u jednoj, a ljiljanom u drugoj ruci. Iz ljubavi prema Raspetome on je prihvatio evanđeoske savjete. U tome je bio sav njegov jednostavni, ali vrlo bogat duhovni život.