Sveti Abdon i Sennen
mučenici
(249.)
spomendan 30. srpnja
Car Decije, neprijatelj kršćana, je porazio kralja Perzije i postao gospodar nekoliko zemalja. Zavladavši Perzijom Decije je već bio osudio na mučenje i smrt svetog Polikroma i pet njegovih svećenika. Sv. Abdon i sv. Senen, slavni perzijski uglednici trećeg stoljeća koje je kralj Perzije visoko poštovao, bili su potajno kršćani i oni su ti koji su preuzeli tijelo biskupa - mučenika, koje je bilo s puno prezira izbačeno pred Saturnov hram. Mučenikovo tijelo su preuzeli da bi ga pod okriljem noći i uz počasti pokopali. Dva kraljeva službenika, sada pod vrhovnom vlasti Rima, bijahu žalosni svjedoci careve okrutnosti prema vjernicima i bili su uvjereni da je njihova dužnost javno iskazati svoju ljubavi prema Isusu Kristu. Tako su bez straha od svoga novoga vladara poduzeli sve moguće da bi proširili i ojačali vjeru, potakli svjedočenje vjere i dostojno pokopali mučenike.
Decije, saznavši o njihovoj djelatnosti i predanosti, bio je posebno iziritiran. Pozvao je ova dva brata pred svoj sud, te ih je pokušao pridobiti da prinesu žrtve bogovima, pozivajući se na svoje nedavne pobjede kao znak u korist tih božanstava. Međutim, sveci su odgovorili, da ta pobjeda uopće nije dokaz nikakve moći njegivih bogova, jer jedini pravi Bog, Stvoritelj neba i zemlje sa Svojim Sinom Isusom Kristom, daje pobjedu i omogućuje poraz nad drugima, i da su uzroci toga skriveni u planu Božje providnosti. Rekli su da se nikad ne bi mogli klanjati bilo kome osim pravome Bogu. Decije ih je dao zatvoriti. Ubrzo nakon toga, kada je saznao za smrt svojega zamjenika koji je ostao u Rimu da upravlja carstvom umjesto Njega, vratio se u Rim i sa sobom poveo oba utamničenika, koji su mu trebali poslužiti kao sjajan trofej njegove perzijske pobjede. U stvari, ovi perzijski dužnosnici su među lancima kojima su bili okovani, nosili nakit i bogate tkanine.
Decije ih je optužio pred Senatom, pred kojim su Abdon i Senen ponovno posvjedočili svoju vjernost božanstvu Kristovu, rekavši da se ne mogu pokloniti nikome drugome osim Kristu. Sutradan su bili bičevani u amfiteatru, i zatim su na njih puštena dva lava i četiri medvjeda da ih proždru. Međutim, zvijeri su legle pred njihove noge i postali su njihovi zaštitnici i nitko se nije usudio prići im. Na kraju je perfekt poslao gladijatore da ih mačem pogube, a što su učinili uz Božje dopuštenje. Njihova tijela su ostala tri dana, a da nisu bila pokopana. Tada je subđakon, koji je nakon toga napisao njihovu povijest, pokupio njihova tijela i pokopao ih na terenu koji je bio njegovo privatno vlasništvo.
Pod Konstantinom Velikim, otkrivene su uz pomoć božanskog otkrivenja njihovi grobovi i njihove relikvije su ponovno sahranjene na Pontianovom groblju (kraj rimskih vrata), koje je nakon toga prozvano njihovim imenom. Ove svete mučenike može se vidjeti na slici u katakombama gdje su prikazani kako ih kruni Naš Gospodin. Njihovo slavno mučeništvo se je dogodilo 254. godine.