Blažena Elizabeta Canori-Mora

Blažena Elizabeta Canori-Mora rođena je u povjesnom središtu Rima, Via Tor dei Conti, nedaleko Koloseja 21. studenoga 1774.godine. Otac joj je bio bogati plemić Toma Canori a majka Terezija Primoli. Godine 1785. bila je povjerena na odgoj u samostanu Augustinaca-pustinjaka u Cascii (1785-1788). Sa 12. Godina odlučila je posve predano biti vjernica. Kao tinejdžer, voljela je elegantnu odjeću i druženja, kao i provoditi vrijeme u molitvi i čineći male žrtve za pomoć siromašnima.Godine 1788. Oboljela je od sušice te se morala vratiti roditeljima u Rim. Izgubila je želju za redovništvom.  U dvadeset prvoj godinii, ona je privukla pozornost mladog odvjetnika Kristofera Mora. Vjenčali su se 10. siječnja 1798. Ona prihvatila brak kao svoj od Boga darovan  poziv i obećala da ga živi kao sakrament spasenja za sebe, svog muža i djecu koju će im Bog dati.

Brak, međutim, pokazalo se da je za Elizabetu brak postao uzrok mnogo patnje. Naime nakon  nekoliko godina kasnije, otkrila je da je Kristofer imao ljubavnicu i rasipao obiteljske prihode na nju. Ona je sama ponudila Bogu  kao žrtva za obraćenje svoga muža, koji je također postao  užasni kockar, teški pijanica i nesigurni biznismen. Elizabetina unutarnja bol bila je veoma duboka kao njezino uvjerenje da božanski zakon obvezuje  na vjernost bez iznimke. Kao dobra majka, ona je potpuno posvetila kršćanskom odgoju svoje dvije kćeri, Marianu i Lucinu, koje je pozivala  na molitvu za svog oca te izboru svojih zvanja u životu. Neodgovorno ponašanje Kristofora dovelo je do financijske propasti obitelji. Da biste popravili situaciju, ona je preuzela raditi kao krojačica.
Usred svojih bračnih i financijskih teškoća Elizabeta je  pronašla unutarnji mir i snagu u molitvi i dubokom povjerenju u Boga.Od nepoznate osobe Blažena Elizabeta dobila je sliku Isusa iz Nazareta. Isus joj je šapnuo u srcu: "Ja ću od sada biti tvoj otac i muž."Od tog vremena Isus iz Nazareta brine se za sve potrebe i poslove obitelji. Elizabeta potvrđuje: "Lik je u mojoj glavi, mom srcu, mom cijelom biću."Tu čudotvornu sliku je Elizabeta imala uvije sa sobom. Kasnije će ta slika biti postaljena uz urnu sa ostatcima Blažene Elizabete u crkvi San Carlino u Rimu. Privučena dobrotvornim duhom Trinitarnog Reda, ona je postala Trećoredna članica 1807., te je nalazila vremena  pomoći siromašnima, posjetiti bolesne i savjetovati bračne parove u krizi. Često podsjetila svog muža da ispraviti svoj život. Jednom zgodom mu je rekla: "To može izgledati nevjerojatno, ali jednog dana ćeš slaviti Misu za mene!" Bila je obdareena darom proroštva. Navjestila je krizu i obnovu Crkve.
Elizabeta  je umrla 5. veljače 1825. Njezin glas svetosti privukao je mnoge svećenike, vjernike, plemenite muškarce i žene, i veliko mnoštvo običnih ljudi na njezin sprovod. Budući da je bila blisko povezana s Trećim redom  Trinitarnog reda, pokopana je u kripti trojstvenog crkve Svetog Karla Boromejskog kod Četri Fontane u Rimu.
Nakon niz čudotvornih izlječenja  koja su pripisana njezinom zagovoru, Sveta Stolica pregledao njezin život i izjavio da je živjela sve kršćanske vrline do herojskon stupnja. Papa Ivan Pavao II proglasio ju je Blaženom   24. travnja 1994.  Spomendan se slavi 5. Veljače.
Nakon njezine smrti, kći Lucina pridružila se sestarama družbe Svetog Filipa, Marianna se udala. Njezin suprug Kristofer je počeo se sve više moliti u crkvama. Često je govorio pokajnički o patnjama je nanio svojoj svetoj suppruzi. On je najprije postao Trećoredac Trinitarnog Reda , a potom je pristupio   Konventualcima franjevcima, položio redovničke zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće, te nakon završetka tečaja teoloških studija za svećenika je zaređen u dobi od 61, ispunjavajući Elizabetno proročanstvo.
Umro je jedanaest godina kasnije, u dobi od 72 godinu.

Molitva za dobivanje milosti po zagovoru Blažene Elizabete Canori Mora.