Blaženi Rajmund Lulski
mučenik, trećoredac franjevački
(1233. - 1316.)
spomendan 30. lipnja
Blažen Rajmund se rodio g. 1233. u krilu jedne plemićke obitelji u Palmi na otoku Mallorci. Jedno je vrijeme kao paž, zatim kao odgojitelj i upravnik, živio na kneževskom dvoru u Mallorci. Oženio se te imao dvije kćeri. Njegov život nije bio baš uzoran. Moglo bi se čak reći da je popuštao raznim manama te upadao u moralni nered. Kao vatreni trubadur znao je ispjevati i sumnjive popijevke i to kao oženjen čovjek jednoj drugoj dami. Dakako da ga je to moglo dovesti i do gorih stvari. Od toga je bio očuvan zahvatom samoga Gospodina.
Kad je jednog dana kovao stihove tuđoj ženi, ukazao mu se raspeti Isus. Viđenje se ponovilo još nekoliko puta. Na blagdan Sv. Franje Asiškoga, 4. listopada 1263., Rajmund se nalazio u crkvi male braće. Biskup je u propovijedi potresnim riječima ocrtavao život sv. Franje koji je sve ostavio te izabrao siromašnoga Krista. To je na Rajmunda tako silno djelovalo da je u njegovu životu nastao potpun preokret.
On je ostavio svijet te obukao habit franjevačkih trećoredaca. Sada za Rajmunda počinje život molitve, kontemplacije, studija filozofije, teologije i arapskoga jezika te lutanja i propovijedanja. Uz kraljevu pomoć osnovao je u Miramaru kolegij u kojem se trinaest franjevaca moralo baviti proučavanjem istočnih jezika. Taj je studij imao biti u službi apostolata, obraćenja Židova i muslimana, pa čak i Tatara. O njemu je Rajmund Lullus neprestano sanjao, ali i putovao po istoku i po sjevernoj Africi tako da ga Altaner naziva najvećim srednjovjekovnim muslimanskim misionarom.
On je stvarno sav bio prožet i zaokupljen željom da i muslimane privede k svjetlu Kristovu. Više puta je posjetio Rim, a osam puta papinski dvor, nagovarajući pape da osnivaju škole za proučavanje istočnih jezika. Rajmund je u tome uspio tek kod pape Klementa V., koji je na Općem saboru u Viennu g. 1312. potpisao dekret o osnivanju pet takvih škola u Europi. Rajmund je bio pravi lutalac. Tako je dospio u Pariz gdje se borio protiv filozofskih averoističkih zabluda. Putovao je i u Afriku, na Cipar, na Rodos, u Armeniju, Siriju i Palestinu. Nalazeći se na Općem saboru u Viennu, govorio je pred saborskim ocima o svojim idealima: osudi averoizma i napovijedi križarske vojne. Kao pripravu za taj vojni pohod smatrao je neophodnim da se ujedine u jedan svi viteški redovi te da se otvaraju novi kolegiji za odgoj i školovanje misionara.
Kraj svih tih silnih putovanja i poslova Rajmund je uspio napisati čitav niz djela: čak oko dvije stotine. Djela su mu teološko-filozofska i mistična. On slijedi augustinsko-franjevačku teološku misao. Djela kao što su Blanquerna, Le cant de Ramon, Descornort idu među najbolje pisana djela na katalonskom jeziku. Iz njih se vidi ipak da je Rajmund Lullus bio veoma složena ličnost u kojoj se ukrštavao mislilac, mistik i misionar. Neki su ga zvali »doctor illuminatus« (prosvijetljeni naučitelj), a drugi opet »doctor phantasticus« (fantastični naučitelj). On je to dobro znao pa je u jednoj pjesmi ovako pjevao: Nisam imao nijednog prijatelja, koji bi me prijateljski primio, nego samo tebe, Gospodine, jedinoga – a za koga sam radio i borio se te s kojim stojim i padam.
A ovdje je na zemlji sve kao zavjesa. Ništa više ne vidim, ne čujem, nema ni najmanjeg odjeka utjehe. Pa ipak je, unatoč takvom duševnom raspoloženju unatoč nerazumijevanju, unatoč križevima, Rajmund Lullus ustrajao, kako uz Gospodina Isusa, tako i uz svoje ideale. U svome spjevu Cant de Ramon ponosno pjeva: Pronašao sam novo znanje, po kojem će se upoznati istina, a laž izgorjeti do temelja, ona će obratiti zemlju muslimana, pa i Židove i Tatare, to će se zbiti po znanju, koje mi je od Gospodina dano. Rajmund Lullus, taj veliki zaljubljenik u Isusa Krista, svoju je ljubav prema njemu zapečatio mučeničkom smrću.
Odrekavši se godine 1316. kraljevske sigurnosne pratnje, pošao je iz Tunisa u Bugiju, u sjevernoj Africi. Onamo je kršćanima bilo zabranjeno ulaziti čak pod prijetnjom smrtne kazne. Rajmund bi kamenovan, ali nije odmah umro. To se zbilo na brodu na otvorenom moru kad se polumrtav vraćao na svoju rodnu Mallorcu. Sahranjen je u Palmi u vrlo lijepoj gotskoj crkvi. Godine 1448. otočani su svome zaštitniku podigli dostojan spomenik iz bijelog mramora. No najljepši je njegov spomenik bogata pismena ostavština. Pape su odobrile da se Rajmund Lullus može nazivati blaženim te štovati kao blaženik.