Sveti Marko i Marcelijan

đakoni i mučenici

( +286.)

Spomendan 18. lipanj


Sveti Marko (Marcus) i Marcelijan (Marcellianus), rimski mučenici iz III. stoljeća. Spominje ih Jeronimov martirologij, Gelazijev sakramentar iz VIII. stoljeća, a naročito Rimski martirologij. Stradali su u vrijeme progonstva cara Dioklecijana. Prema predaji bili su braća blizanci, rođeni Rimljani, sinovi poganskih roditelja, Trankvilina i Marcije. Živjeli su u Rimu sa svojim ženama i djecom. Zbog kršćanske vjere uhvatio ih je i zatvorio prefekt Kromacije i predao ih sucu Nikostratu. Držali su ih u pritvoru mjesec dana i dali im priliku da se predomisle i odreknu se kršćanstva. Jednom su čak uspjeli pobjeći, ali su uhvaćeni i ponovo vraćeni u zatvor. 
Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali oni se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je hrabrio sveti Sebastijan, koji ih je posjećivao u zatvoru i obratio na kršćanstvo njihove roditelje i prijatelje. Papa Gajo zaredio ih je za đakone. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, prikovani su za stupove, a zatim probodeni kopljima, oko godine 286. u Rimu. Pokopani su na Ardeatinskoj cesti, u blizini Domicilinog groblja, u katakombama koje nose njihovo ime.