Sveti Honorije iz Canterburya

nadbiskup

( +653.)

Spomendan 30. rujan


Sveti Honorije (Honorius) bio je peti po redu nadbiskup Canterburyja. Njega je kao i druge misionare u Britaniju poslao papa Grgur Veliki kako bi obratili i pokrstili tamošnje pogane. Honorije, rođeni Rimljanin, benediktinac, bio je vjerojatno član druge skupine misionara koja je u tadašnju kraljevinu Kent iz Italije stigla godine 601. Oni su trebali pomoći prvoj skupini koju je predvodio sveti Augustin Canterburyjski. Honorije je nakon smrti nadbiskupa Justusa postao nadbiskup Canterburyja 627. u Lincolnu, a posvetio ga je sveti Paulin, biskup Yorka. Honorije je nakon toga poslao pismo svojem imenjaku papi Honoriju I. i zatražio da i York proglasi nadbiskupijom kako bi zbog udaljenosti Rima u slučaju smrti nekog od engleskih biskupa, nadbiskupi Canterburyja i Yorka mogli imenovati njihove zamjenike. Papa se s tim prijedlogom složio u svojem pismu iz godine 634. 

Honorije je kao nadbiskup Canterburyja službovao gotovo dva desetljeća i postizao velike uspjehe u svojem duhovnom djelovanju među žiteljima Kenta. Posebno je poticao misionarski rad među poganima Istočne Anglije, u čemu se naročito isticao burgundijski svećenik, sveti Feliks, kojeg je Honorije poslao kao misionara u Dunwich (Suffolk). Honorije je Feliksa oko 631. posvetio za biskupa Istočne Anglije. Za biskupa Rochestera imenovao je 644. Ithamara koji je tako postao prvi biskup rođen u Engleskoj. Pomagao je i irskim misionarima koji su djelovali na sjeveru Britanije. Honorije je preminuo na današnji dan, 30. rujna 653, kao posljednji od misionara Grgura Velikog. Kao nadbiskup Canterburyja naslijedio ga je 18 mjeseci kasnije Deusdedit, prvi Englez na tom položaju. Honorijeve relikivije nalazile su se u crkvi svetog Petra i Pavla, kasnijoj opatiji svetog Augustina (St Augustine's Abbey) u Canterburyju. Kao što to često biva, pučka predaja često ga miješa s njegovim suvremenikom i imenjakom, svetim Honoréom (Honoratusom), biskupom Amiensa u Francuskoj, zaštitnikom pekara i slastičara (preminuo je oko godine 600). Mi se danas s radošću prisjećamo obojice.