Sveti David Velški

pustinjak, prvi opat i biskup Mynywa

( 520. -589.)

Spomendan 1. ožujak


Sveti David (velški Dewi Sant) spominje se prvi put u rukopisima Kambrijskog godišnjaka iz X. stoljeća. Prvi i najpouzdaniji životopis („Buchedd Dewi“) svetog Davida napisao je Rhygyfarch (Ricemarch) krajem XI. stoljeća, a kasnije je dopinjen mnogim legendama i predajama. Rođen je oko godine 500. (po nekima 542) u Caerfeiu (Pembrokeshire, jugozapadni Wales) kao sin menevijskog kralja Sanddea i svete None. Njegov prvi učitelj bio je sveti Illtyd, a sveti Paulin (Pawl Hen) poučavao ga je deset godina Svetom pismu. Prema predaji, David je znakom križa svoga učitelja Paulina ozdravio od sljepoće, a Paulin ga je poslao da propovijeda i širi Radosnu vijest. David je kao propovjednik i učitelj putovao Walesom, Dumnonijom (jugozapadna Britanija) i Bretanjom, osnivao i obnavljao crkve i samostane te se u jednom od njih i nastanio. On i njegovi monasi bili su poznati po strogom isposništvu. Pili su samo vodu, nisu jeli meso, dane su provodili u napornom fizičkom radu, a noći u molitvi, učenju i pisanju. Oko 550. David je postavljen za biskupa Menevije (velški Mynyw), kraja u kojem je rođen. Hodočastio je u Jeruzalem i Rim, a potom je zamijenio svetog Dubrica kao nadbiskup Caerleona i kao primas Crkve u Kambriji sjedište nadbiskupije preselio u rodnu Meneviju. Kao misionar obratio je na kršćanstvo mnoge pogane, bio je glasovit po svojoj svetosti i mudrosti, a u njegovo vrijeme procvali su mnogi samostani. Borio se protiv krivovjerja, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Umro je u dubokoj starosti, na današnji dan, 1. ožujka, oko 589 (po nekima 601), u mjestu St David's (Pembrokeshire), a pokopan je u tamošnjoj katedrali svetog Davida. Svetim ga je 1120. proglasio papa Kalist II.

Zaštitnik je Walesa, a obično ga prikazuju kako stoji na brežuljku s golubicom na ramenu. Na današnji dan njegovi Velšani kite se porilukom u znak sjećanja na bitku protiv Saksonaca, u kojoj su prema Davidovom prijedlogu na svojim kapama nosili poriluk kako bi se razlikovali od neprijatelja. To im je donijelo pobjedu pa je poriluk i danas simbol Walesa.