Sveta Blandina

djevica i mučenica

(+177.)

spomendan 2. lipnja

Na brežuljku uz sastav rijeka Rhône i Saône Rimljani su oko god. 43. osnovali grad Lugdunum, iz kojeg se razvio kasniji Lyon. U grad je rano došlo i kršćanstvo, koje Crkvi dade mnogo slavnih mučenika.

U njihov broj valja ubrojiti i mučenicu Blandinu, koja postade žrtvom progonstva što se g. 177. za cara filozofa Marka Aurelija nemilo okomi na kršćane u Lyonu.Blandina je bila ropkinja, koja kao kršćanka bi uhvaćena zajedno sa svojom vrijednom gospodaricom. Zbog njezina ženskog spola i mladosti kršćani su strepili da se ne bi prestrašila muka te otpala od vjere. No ona pokaza začuđujuću hrabrost.

U mukama je neprestano ponavljala: »Kršćanka sam i među nama nema nikakva zla.«Kad je prvi put bila dovedena u amfiteatar te obješena na mučilo u obliku križa, molila je na glas pa je divlje zvijeri poštedješe. Dovedena ponovno u arenu s mučenicima koji su preživjeli razne muke, bila je prisiljena da promatra daljnje njihove muke.

Krvnici su to učinili nadajući se da će se djevojčica ipak prestrašiti. No, ta je nada bila varava.Ostavši na poprištu svoje borbe posve sama, obori se na nju sav bijes okrutnih krvnika i progonitelja.

Oni je staviše u mrežu te izložiše razjarenom biku, koji je više put baci u zrak. Krvnici je tada napokon dokrajčiše mačem.Euzebije Cezarejski sačuvao nam je pismo upravljeno Crkvama u Aziji i Frigiji. U njemu je opisano progonstvo u Lyonu.

Mučeništvo sv. Blandine ispunilo je čuđenjem i same njezine krvnike. »Sami su pogani priznali da među njima nikad nijedna žena nije podnijela tako brojne i tako okrutne muke.«Sv. Blandina zajedno s ostalim slavnim lyonskim mučenicima slavi se 2. lipnja.

I njezina je uspomena obilježena u ikonografiji. Na primjeru njezine nadljudske hrabrosti nadahnjivala su se brojnog pokoljenja svetih mučenika. Njezina postojanost u vjeri u tako okrutnim mukama zaslužuje svako poštovanje i udivljenje.