Blaženi Jan Beyzym

svećenik, isusovac, misionar

(1850. - 1912.)

Spomendan 2. listopad

Blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.

Blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.Blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.Blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.Blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.