Blaženi Columba Marmion

benediktinac, opat

( 1858. - 1923.)

Spomendan 3. listopad


 Rodio se 1. travnja 1858. u Dublinu kao Joseph Aloysius Marmion, sin Irca i Francuskinje, u brojnoj pobožnoj obitelji (tri njegove sestre postale su redovnice). Stupio je 1874. u dublinsko sjemenište, studirao od 1876. u Rimu, gdje je i zaređen 1881. Želio je postati misionar u Australiji, ali je najprije djelovao kao kapelan u Dundrumu nedaleko Dublina, kao profesor metafizike u sjemeništu Clonliffe (1882-1886) i duhovnik obližnjeg samostana redemptorista. Godine 1886. odrekao se karijere i položaja, ostavio voljeni zavičaj i stupio kao novak u benediktinsku opatiju Maredsous u Belgiji, uzevši redovničko ime Columba. Naučio je francuski jezik, privikao se strogim redovničkim pravilima (poslušnosti, poniznosti, milosrđu, grižnji savjesti) i položio svečane zavjete 1891. 

Vrsni propovjednik, omiljen u susjednim župama, pomogao je 1899. u osnivanju opatije Mont César u flamanskom gradu Leuvenu i služio kao njezin prvi prior te kao profesor teologije i filozofije. Vodio je duhovne vježbe u Belgiji i Britaniji, djelovao kao duhovnik karmelićanki te kao znanstveni suradnik i urednik mnogih časopisa. Dom Columba Marmion izabran je 1909. za opata Maredsousa i na tom položaju djelovao do kraja života. U to vrijeme Maredsous, opatija u selu Denée kraj Namura (Valonija), glasovita po pivu i siru, postala je žarištem europske duhovne misli. Savjetnik belgijske kraljice Elizabete, podržavao je anglikance u Walesu koji su se željeli obratiti na katolicizam. Kad je izbio I. svjetski rat, u želji da poštedi novačenja i ratnih strahota svoju mladu subraću, prerušio se u trgovca stokom, kako bi ih prebacio u Irsku. Potpomagao je misije, tješio siromahe, obilazio nemoćne i marljivo pisao. Proslavio se svojim razmatranjima o “božanskom posvojenju” (kako postati Božjim djetetom) i kristocentričnim djelima “Krist, život duše” (1917), “Krist u svojim tajnama” (1919), “Krist ideal redovnika” (1922) i “Krist ideal svećenika” (1951). Preminuo je 30. siječnja 1923. u opatiji Maredsous. Blaženim ga je 2000. proglasio papa Ivan Pavao II.