Sveta Adelgunda iz Maubeugea

opatica i utemeljiteljica

( oko 624 -684.)

spomendan 30. siječnja

Sveta Adelgunda je bila kći  Waldeborta I., regenta Klotara II. u području Sambre i Masa, i njegove supruge Bertille, kći turinškog kneza. Bila je u direktnoj vezi sa merovniškom kraljevskom kućom.Bila je druga kći i živjela je sa svojom sestrom u roditeljskoj kući.Kao djevojčica je čula glas: "Nemoj tražiti drugog zaručnika nego samo Sina Božjega." Starija sestra Waldetrude sse udala i otišla u dvorac Cousole u Hennehau. Adelgunda je htjela stupiti u samostan dok su se prekonje njezini roditelji htjeli povezati sa engleskomkraljevskom kućom. Kad joj je bilo 13. godina bila je obećana sinu engelskog krlaja. No prije nego se ta zamisao ostvarila, Adelgunda je povjegla.  Kraljević je pošao u potjeru za zaručnicom, ali ju nije mogao dostići. Jedan ju je Anđeo pomogao te je mogla hodati preko rijeke Sambre. U nenastanjenom području je Adelgunda živjela kao pustinjakinja. Tu su se događala brojna čudesa i uslišanja. Konaćno su joj roditleji  obećali ispuniti želju, pa se ona vratila kući.Dopuštenjem svetog biskupa Amanda iz Maastrichta 651. Adelguna je stupila u samostan. Nakon smrti njezinih roditelja, Adelgunda je sa njihovom baštinom i uz podršku biskupa 661.  u tadašnjem Malbodiumu utemeljila dvostruki samostan, mušku i žensku granu.  Pri tome je imala kao uzor svoju sestru koja je prije osnovala benediktinski samostan u Monsu.Spominje se da je kod posvete opatice Adelgunde jedan golub sletio na njezinu glavu i prihvatio veo glave.  Dok je drugom zgodom duhovno razgovarala sa sestrom jedna ualjena svijeća je pala i ugasila se. Adelgunda je podigla ugašenu svijeću sa željom da juupali. Međutim se svijeća sama upalila i svjetlila u ruci opatice. Adelgunda je imala veliku skrb za bolesne i siromaše. Pomagala je bolnicu. Ona je vodila samostan do svoje smrti, koja je bila uztokovsana rakom. Umrla je 30. siječnja 684. godineZaštitinica je od svih oteklina i raka te dječjih bolesti. Njene se relikviije nalaze u žunoj crkvi u Masubeugeu.

Sveta Adelgunda je gotovo dvadeset godina bolovala od neke teške kronične bolesti. Vjeruje se da je to bio rak dojke i da je od njega umrla. Hrabrost i ustrajnost kojima je nadvladavala bolove priskrbili su joj nakon smrti glas zaštitnice i pomoćnice sličnim stanjima raka.