Sveti Pashazije Radbert

benediktinac, opat, teolog Euharistije

(790. - 860.)
spomendan 26. travnja

benediktinac, opat, teolog Euharistije

Rodio se oko 790. kod Soissonsa (Francuska). Kod rođenja je izgubio majku. Na krštenju je dobio ime Radbert i uz to latinsko ime Pashasius. Prihvatile su ga  benediktinke Naše Gospe iz Soissonsa.  Kad je malo odrastao predan je na odgoj u benediktinsku opatiju Svetog Petra u istom mjestu. Vrlo mlad je postao klerik. Jedno vrijeme je potražio sreću u svjetskim radostima.

Obrativši se ozbiljno priglrlio je redovnički život u opatiji Corbie, pod mudrim i odlučnim vodstvom svetog opata Adalarda. Godine 822. pratio je Svetog Adalarda  i njegova brata Wallu u Saksoniju, gdje su na rijeci Waseru osnovali samostan Neu-Corbie.  Pozvan je natrag da vodi samostansku školu. Među njegovim učenicima bio je i  Sveti Oskar, apostol europskog Sjevera.  Od 845. do 851. bio je opat.  Kroz vrijeme i nedaće Sveti Pashazije razvio se u pravog Sveca. 

Bio je veliki prijatelj molitve osobne i  zajedničke u koru. Iz poniznosti nije prihvatio svećenički red.  Bio je najveći teolog IX. stoljeća na Zapadu. Postao je slavan po dogmatskom spisu: “De corpore et Sanguine Domini” – Rasprava o Tijelu i Krvi Gospodnjoj.  Tobio je časni naslov  “teolog Euharistije” po svojoj prvoj znanstvenoj monografiji o Euharistiji.  Dao je odgovor na pitanje: kakav je odnos jedne Kalvarijske Žrtve i mnogo Misa? Mudro je odgovorio: “Na korist Crkve i naših duša jedna velika, sveobuhvatna otkupiteljska Žrtva na Kalvariji doživljava   u Misi svoje prikazanje po kojemu se plodovi otkupljenja dijele pojedincima.” U 12 knjiga napisao je komentar Matejeva Evanđelja.

Tumačeći  44. Psalam razvio je svoju Mariologiju, koja je silno utjecala na razvoj štovanja Presvete Djevice u srednjem vijeku. Napisao je raspravu “O porodu Djevice” u kojem brani djevičanstvo Bl.Dj. Marije. Uz njegovo djelo “O Marijinom rođenju” postoji i djelo koje je napisao “O Marijinom uznesenju” u kojem naučava da je Marijino tijelo pošteđeno raspadljivosti, pa je tako i on pripravio put proglašenju dogme o Marijinom tjeloesnom uznesenju. Sveti Pashazije je umoro 26.travnaj 860. Po vlastitoj želji bi pokopan u crkvi Svetog Ivana među siromasima i slugama opatije.  Amierski biskup Guido “po nalogu ovlasti Svete Stolice” prenio je njegovo tijelo 13.srpnja 1058. u opatijsku crkvu, gdje su mu iskazane počasti kao Svecu. To je bila neke vrsti njegova kanonizacija. Od 1820. te relikvije počivaju u župnoj crkvi Svetog Petra u Corbieu.