Sveti Izidor
ratar
(1080. - 1130.)
spomendan 15. svibnja
Rodio se u Madridu oko 1080. od siromašnih ali pobožnih roditelja. Veoma mlad radio je kao nadničar po tuđim poljima. Izidor je brzo ostao siroče bez oca i majke pa se unajmio kao radnik ratar kod nekog bogatog posjednika, koji se zvao Vera.
Taj je zavolio Izidora zbog vjernosti i radinosti. To se nije svidjelo drugim slugama, koji ga iz zavisti počeše kod gospodara optuživati da dosta ne radi, jer se previše posvećuje vježbama pobožnosti. Naime Izidor prije nego bi pošao na polje, svako jutro pobožno molio na Svetoj Misi i toplo se preporučivao Isusu Kristu i Majci Božjoj. Jednom je gospodar ukorio Svetog Izidora. Svetac je odgovorio: “Pričekajmo do žetve, da vidimo na čijem će polju više uroditi, na koje ja obrađujem ili na polju drugih.”
I Bog je blagoslovio te je na Izidorovom polju bio najveći urod. No Izidor je tim zavidnicima od srca prašta. Kad su Almoravidi osvojili Madrid – Izidor se sklonio u Torreleguna. Tu se oženio sa pobožnom djevojkom. Vraća se u Madrid i zaposlio se kod Ivana od Varges.
Postavljen je nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. Zavidnici ga optužili da za vrijeme posla moli umjesto da radi. Gospodar se sam htio osvjedočiti . Pošao je na njivu kamo je Izidor otišao na posao. Dok se Izidor molio – Anđeli su bili za plugom i orali. Gospodar je to sve vidio i njegovo poštovanje prema Izidoru je poraslo. Sveti Izidor je dosta pomagao siromahe. Umro je na glasu svetosti 15.5.1130. Najprije je pokopan u mjesnom groblju Svetog Andrije. Na groblju su se događala brojna čudesa.
Četrdeset godina posije smrti, tj. 1170. otvoriše njegov grob te nađoše njegovo tijelo čitavo i netaknuto. Stavljen je u srebrni lijes i smješten u crkvu Svetog Andrije u Madridu gdje časti. Kad se španjolski kralj Filip III. teško razbolio te mu liječnici nisu mogli pomoći, donešene su relikvije Svetog Izidora u kraljevu sobu i kralj je naglo ozdravio. Tri godina potom , točno 12. ožujka 1622. Izidor je uvršten u spisak Svetaca.
Taj je zavolio Izidora zbog vjernosti i radinosti. To se nije svidjelo drugim slugama, koji ga iz zavisti počeše kod gospodara optuživati da dosta ne radi, jer se previše posvećuje vježbama pobožnosti. Naime Izidor prije nego bi pošao na polje, svako jutro pobožno molio na Svetoj Misi i toplo se preporučivao Isusu Kristu i Majci Božjoj. Jednom je gospodar ukorio Svetog Izidora. Svetac je odgovorio: “Pričekajmo do žetve, da vidimo na čijem će polju više uroditi, na koje ja obrađujem ili na polju drugih.”
I Bog je blagoslovio te je na Izidorovom polju bio najveći urod. No Izidor je tim zavidnicima od srca prašta. Kad su Almoravidi osvojili Madrid – Izidor se sklonio u Torreleguna. Tu se oženio sa pobožnom djevojkom. Vraća se u Madrid i zaposlio se kod Ivana od Varges.
Postavljen je nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. Zavidnici ga optužili da za vrijeme posla moli umjesto da radi. Gospodar se sam htio osvjedočiti . Pošao je na njivu kamo je Izidor otišao na posao. Dok se Izidor molio – Anđeli su bili za plugom i orali. Gospodar je to sve vidio i njegovo poštovanje prema Izidoru je poraslo. Sveti Izidor je dosta pomagao siromahe. Umro je na glasu svetosti 15.5.1130. Najprije je pokopan u mjesnom groblju Svetog Andrije. Na groblju su se događala brojna čudesa.
Četrdeset godina posije smrti, tj. 1170. otvoriše njegov grob te nađoše njegovo tijelo čitavo i netaknuto. Stavljen je u srebrni lijes i smješten u crkvu Svetog Andrije u Madridu gdje časti. Kad se španjolski kralj Filip III. teško razbolio te mu liječnici nisu mogli pomoći, donešene su relikvije Svetog Izidora u kraljevu sobu i kralj je naglo ozdravio. Tri godina potom , točno 12. ožujka 1622. Izidor je uvršten u spisak Svetaca.