Blažena Imelda Lambertini

Rodila se 1322. godine u gofovskoj obitelji u Bologni. Kako roditelji nisu imali djece, utelki su se Majci Božjoj, Kraljici svete Krunice da im isprosi dijete. Bili su uslišani, dobili su kćerku kojoj su dali ime Magdalena. U svojoj djetinjoj dobi bila je poslušna, ozbiljna i odana molitvi. Glava joj je razodnoada bila povući se u vrt svojih roditelja gdje se nalazio mali oltarić sa slikom Bogorodice.

Tu je klečala i molila Krnicu kako ju je naučuila dobra majka. Sa deset godina je stupila u samostan dominikanki u Bologni. Dobila je ime Imelda. Radi nježne dobi nije bila obavezna strogo vršiti čitavo pravilo. No mala Imelda nije htjela ni u čemu zaostati za ostalim redovnicama. Velika joj je radost bila da sudjeluje u molitvi Časoslova  u  noćne sate, jer je za njezinu dob bilo teško prekidati san.

Rado je činila i tu žrtvu. Žarko je željela da zajedno sa setrama može pristupiti Svetoj Pričsesti.  No kako je u to vrijeme bio na snazi propis da se djecu do 14. godine života ne dijeli Pričest, toga se držao i samostanski duhovnik. Svetoj Imeldi je to zadavalo bol. Na svetkovinu Uzašašća Gospodinejga – 12. svibnja 1333. kod Svete Mise su sestre pristupile primanju Svete Pričesti. 

Mala Imelda sa suzama u očima promatrala je to iz kora. Bila je na koljenima, glavu sklonila među ruke i gorko plakala. Žarko je molila Isusa da ne odgađa više  te dođe u njezinu dušu. Molba joj bi uslišana. Dok je svećenik dijelio svetu Pričest jedna posvećena Hostija uzdigne se iz ciborija  koji je držao svećenik. Hostija lagano lebdeći  usmjeri se prema mjestu gdje je  klečala mala redovnica Imelda. I zaustavila se nad njezinom glavom. Svećenik je u tome znaku upoznao Božju volju da pričesti malu Imledu.

Uzeo je svetu Hostiju koja je lebdjela i pričestio Imeldu. Tada se ponovo dogodilo nešto neobično. Prije se naime Blažena Imelda čudila  kako to da netko može ostati živ od radosti što je primio Isusa. Imelda je pobožno klečala nakon primitka Svet Pričesti. Sestre se nisu usudile smetati ju. Kako je to ipak dugo potajalo – približe joj se i pozovu je. A ono Imelda je klečala mrtva. Duša joj je od radosti otišla Isusu. Papa Lav XII.  upisao je Imeldu u popis Blaženih. Papa Pio X. imenovao ju je zaštitnicom prvopričesnika.