Blažena Imelda Lambertini
djevica, dominikanka
(1322. - 1333.)
spomendan 12. svibnja

Tu je klečala i molila Krnicu kako ju je naučuila dobra majka. Sa deset godina je stupila u samostan dominikanki u Bologni. Dobila je ime Imelda. Radi nježne dobi nije bila obavezna strogo vršiti čitavo pravilo. No mala Imelda nije htjela ni u čemu zaostati za ostalim redovnicama. Velika joj je radost bila da sudjeluje u molitvi Časoslova u noćne sate, jer je za njezinu dob bilo teško prekidati san.
Rado je činila i tu žrtvu. Žarko je željela da zajedno sa setrama može pristupiti Svetoj Pričsesti. No kako je u to vrijeme bio na snazi propis da se djecu do 14. godine života ne dijeli Pričest, toga se držao i samostanski duhovnik. Svetoj Imeldi je to zadavalo bol. Na svetkovinu Uzašašća Gospodinejga – 12. svibnja 1333. kod Svete Mise su sestre pristupile primanju Svete Pričesti.
Uzeo je svetu Hostiju koja je lebdjela i pričestio Imeldu. Tada se ponovo dogodilo nešto neobično. Prije se naime Blažena Imelda čudila kako to da netko može ostati živ od radosti što je primio Isusa. Imelda je pobožno klečala nakon primitka Svet Pričesti. Sestre se nisu usudile smetati ju. Kako je to ipak dugo potajalo – približe joj se i pozovu je. A ono Imelda je klečala mrtva. Duša joj je od radosti otišla Isusu. Papa Lav XII. upisao je Imeldu u popis Blaženih. Papa Pio X. imenovao ju je zaštitnicom prvopričesnika.