Sveti Ciprijan
biskup i mučenik
(210. - 258.)
spomendan 16.rujna
Sveti Ciprijan se rodio u Kartagi oko god. 210. u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika.Kako je silan značaj bio Sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga Pisma i čitanju kršćanskih spisa. Kao biskup pokazao se vjeran sluga i nasljedovatelj Isusa, dobroga Pastira, kome ništa na srcu nije toliko ležalo koliko dobro njegova stada. Sve je oko sebe neprestano poticao na kršćansku dobrotvornost. Tako u djelu o milostinji uči: »Kao što voda krštenja briše grijehe, tako djela pravednosti i milosrđa služe opraštanju krivica… Tko dijeli siromahu, postaje Božji vjerovnik.«
Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše sv. Jeronim: »Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca.« Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. U djelu O jedinstvu Katoličke crkve protiv raskolnika naučava da je ona Crkva koju je želio i osnovao Krist jedna te da je utemeljena na Petru. Izvan nje nema spasenja. Veoma mu je vrijedno i djelo O Gospodnjoj molitvi. To je govor izrečen pripravnicima na sveto krštenje. Ciprijan se, pišući ga, veoma nadahnuo spisima Tertulijana. U njemu tumači pojedine dijelove Očenaša kojima prethodi razmišljanje o potrebi molitve i o uzvišenosti one molitve koju nas je naučio sam Krist. U djelu O smrtnosti sv. Ciprijan naučava da je za kršćane smrt dobitak, rastanak doduše od zemaljskih dobara, ali zato zadobivanje vječni dobara. Od svečanih pisama sačuvano je 81. Ta pisma više od drugih spisa pokazuju Ciprijanov značaj. Iza njih stoji autoritativan duh, ali koji je u isto vrijeme pun dobrote i razumijevanja prema drugima. Isto tako, ta pisma odražavaju Ciprijanov veoma živ osjećaj za stegu, za hijerarhiju i jedinstvo Crkve. Iz pisama se također vidi kako je Ciprijan bio veoma razborit čovjek. Razboritost je išla čak dotle da je upozoravao na ispade pretjerane revnosti u traženju mučeništva. U pismima brani prava biskupa, tješi one koji trpe, koji su pozatvarani. Pisma odaju čovjeka duboke i proživljene vjere koji je neprestano razmatrao o nebeskim stvarnostima te koji je pun nade u vječna dobra. Zato su ona ljudski i pastoralni dokument prvorazredne vrijednosti. U svim je svojim spisima sv. Ciprijan veoma ovisan o Tertulijanu. Prema svjedočanstvu Pavla iz Concordije, a koje navodi sveti Jeronim, za Ciprijana »nije prošao dan, a da ne bi čitao Tertulijana«. On običavaše govoriti: »Daj mi učitelja!« – a pri tom je mislio na Tertulijana.
Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše Sveti Jeronim: "Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca."
Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. Kako je silan značaj imao Sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa.
Mučeništvo Svetoga Ciprijana, biskupa:
"Ujutro 14, rujna na zapovijed prokonzula Galerija Maksima veliko mnoštvo dođe u Sekst. Isti Galerije Maksim prokonzul naredi istoga dana da pred njega u atrij Sauciol dođe Ciprijan. Kad je bio priveden, prokonzul Galerije Maksim reče biskupu Ciprijanu: "Da li si ti Tascije Ciprijan?" Biskup Ciprijan odgovori: "Jesam."
Prokonzul Galerije Maksim reče: "Da li si bio otac svetogrdne sljedbe?" Biskup Ciprijan odgovori: Jesam." - Prokonzul Galerije Maksim reče: "Presveti su ti carevi naredili da žrtvuješ ." Ciprijan biskup reče. "Toga ja ne činim." - Galerije Maksim reče: "Razmili." - Biskup Ciprijan odgovori: "Čini ono što ti je naređeno. U tako pravednoj stvari nema mjesta razmišljanju." Galerija Maksim se posavjetuje sa svojim vijećem te izreče presudu ovim riječima. "Dugo si živio u svetogrđu. Mnoge si ljude pridobio za svoju opaku sljedbu i postao si neprijatljem bogova i rimske religije.
Pobožni i presveti carevi Valerijan i Galijan, August i premeniti Cazar Valerijan nisu te mogli obratiti na svoju religiju. Stoga, budući da si tvorac i glavni nosilac velikih zlodjela, bit ćeš primjerom svima koje si sebi pridobio svojim svetogrđem: tvoja će krv druge poučiti da poštuju zakon." Rekavši to, upriavtelj pročita osudu napisanu na ploči: "Tascije Ciprijan je osuđen da bude mačem ubijen."- Bisuk Ciprijan reče: "Bogu hvala." Nakon te osude mnoštvo braće govoraše: "Nek se s njime i nama odrube glave."
Zbog toga mnoštvo braće iziđe, i mnoštvo svijeta je pošlo za njim. Tako je Ciprijan odvesdedn na Sekstijevo polje, pred razbojnikom je ksinuo svoj ogrtač, pao ničice na zemlju i pomolio se Gospodinu. Kad je dalmatiku skinuo i predao đakonima, ostane u samoj donjoj haljini i počne dozivati krvnika. Kad je došao krvnik, zapovijedi svojima da mu dadu 25 zlatnika. Braća pred njim prostru plahte i ručnike. Nakon toga blaženi Ciprijan rukom sam sebi zatvori oči. Kad nije mogao sam svezati krajeve platna, prezbiter Julijan i subđakon Julijan mu ih svezaše. Tako je umro blaženi Ciprijan. Zbog radoznalosti pogana tijelo mu je bilo sahranjeno u blizini. Zatim je noću uzeto sa svijećama te u povorci s velikom svećanošću preneseno na baštinu Makrobija Kandida, prokuratora, na Mapaljskoj cesti kod ribnjaka.
Nakon samo malo dana umre prokonzul Galije Maksim. A preblaženi je Ciprijan, mučenik, podnio mučeništvo 14. rujna za careva Valerijana i Galijena, dok je kraljevao Gospodin naš Isus Krist, komu čast i slava u vijeke vjekova. Amen."
U kršćanskiom puku posebno je ostao zapamćen po aktivnostima za teške i dugotrajne epidemije kuge od 252. do 254. koja je poharala veliki dio Rimskog Carstva i sjevernu Afriku. Zato se kroz stoljeća Sveti Ciprijan zaziva u časovima prijetećih epidemija!