Sveta Marija Magdalena de Pazzi
djevica, karmelićanka i mistika
( 1566. - 1607.)
spomendan 25. svibnja
Rodila se u Firenci 2.travnja 1566. u plemićkoj obitelji De’ Pazzi. Na krštnju je dobila ime Katarina. Uz nadarenost resila ju je i pobožnost od najranije dobi. Već od devete godine razmatrala je Muku Isusovu.To je bila priprava za prvu Pričest koju je sa mnogo žara primila u desetoj godini života. Susret sa Isusom bio je za nju tako snažan da je nekolikotjedana kasnije položila zavjet djevičanstva.
Za vrijeme ljetnih mjeseci na obiteljeskom dobru na selu okupljala je seoske djevojčice i poučavala u vjeri. Kad joj je bilo 16 godina počele su kombinacije roditelja s udajom njezine kćeri. Ona je odlučno rekla da za njeu dolazi u obzir samo samostan. Katarina se odlučila za samostan bosonogih karmelićanki u Firenci, u koji je ušla 2.prosinca 1582.
Glavni razlog odabira ovog samostana bio je u tome što se u njemu mimo običaja onog vremena išlo svaki dan na Svetu Pričest. Katarina je gorjela od ljubavi prema Isusu u Euharistiji još u svijetu i zato se odlučila za samostan gdje je naglašena euharistijska pobožnost. Kod oblačenja redovničkog odijela 30. siječnja 1583. dobila je ime Marija Magdalena.
Zbog teške bolesti bilo joj je dopušteno da položi redovničke zavjete prije propisanog vremena, već 27. svibnja 1584. Na sam dan zavjetovanja Svetica je zabilježila o sebi: “Ujutro u nedjelju presvetog Trojstva, nakon što sam položila svoje zavjete, osjetila sam se kao izvan sebe. Snažno me privlačila i prožimala spoznaja o sjedinjenju s Bogom u koje sam ušla po zavjetima.”
Sveta Magdalena je u svojim zanosima od 1585. godine spoznala i to ju je boljelo što i toliko Bogu posvećene osobe vrijeđaju Boga iznevjerujući se preuzetim obavezama. Sve je bilo jasno s vremeno pa je Gospodin Svetu Magdalenu de’ Pazzi odabrao da bude žrtva zadovljštine za ljedske grijehe. Tako je posljednjih 16 godina uz duševne muke pridošla tjelesna gorznica i bacanje krvi. Kako je zbog oskudne hrane oboljela od škorbuta, krvarenja desni, rana u ustima i gubitka svih zubi. Godine 1604. puna bolesti i rana ležala je na siromašnoj postelji. Saučvala je duševni mir i kad bi primala Svetu Pričest, pogled joj je bio kao u Anđela.
Najljepše su svetičije riječi: “U Nebu iz ljubavi prema Bog više neću moći trpjeti, zato ne bih željela umrijeti.” Ali smrt je stigla 25. svibnja 1607. Bog je svoju miljenicu poslije smrti proslavio čudesima. U popis Blaženih je uvrštena po Papi Urbanu VIII. 1626., a papa Klement IX. uveo ju je u kalendar Svetaca 1669.
Za vrijeme ljetnih mjeseci na obiteljeskom dobru na selu okupljala je seoske djevojčice i poučavala u vjeri. Kad joj je bilo 16 godina počele su kombinacije roditelja s udajom njezine kćeri. Ona je odlučno rekla da za njeu dolazi u obzir samo samostan. Katarina se odlučila za samostan bosonogih karmelićanki u Firenci, u koji je ušla 2.prosinca 1582.
Glavni razlog odabira ovog samostana bio je u tome što se u njemu mimo običaja onog vremena išlo svaki dan na Svetu Pričest. Katarina je gorjela od ljubavi prema Isusu u Euharistiji još u svijetu i zato se odlučila za samostan gdje je naglašena euharistijska pobožnost. Kod oblačenja redovničkog odijela 30. siječnja 1583. dobila je ime Marija Magdalena.
Zbog teške bolesti bilo joj je dopušteno da položi redovničke zavjete prije propisanog vremena, već 27. svibnja 1584. Na sam dan zavjetovanja Svetica je zabilježila o sebi: “Ujutro u nedjelju presvetog Trojstva, nakon što sam položila svoje zavjete, osjetila sam se kao izvan sebe. Snažno me privlačila i prožimala spoznaja o sjedinjenju s Bogom u koje sam ušla po zavjetima.”
Sveta Magdalena je u svojim zanosima od 1585. godine spoznala i to ju je boljelo što i toliko Bogu posvećene osobe vrijeđaju Boga iznevjerujući se preuzetim obavezama. Sve je bilo jasno s vremeno pa je Gospodin Svetu Magdalenu de’ Pazzi odabrao da bude žrtva zadovljštine za ljedske grijehe. Tako je posljednjih 16 godina uz duševne muke pridošla tjelesna gorznica i bacanje krvi. Kako je zbog oskudne hrane oboljela od škorbuta, krvarenja desni, rana u ustima i gubitka svih zubi. Godine 1604. puna bolesti i rana ležala je na siromašnoj postelji. Saučvala je duševni mir i kad bi primala Svetu Pričest, pogled joj je bio kao u Anđela.
Najljepše su svetičije riječi: “U Nebu iz ljubavi prema Bog više neću moći trpjeti, zato ne bih željela umrijeti.” Ali smrt je stigla 25. svibnja 1607. Bog je svoju miljenicu poslije smrti proslavio čudesima. U popis Blaženih je uvrštena po Papi Urbanu VIII. 1626., a papa Klement IX. uveo ju je u kalendar Svetaca 1669.
Zazivana je kao pomoćnica u smetni kašlja, skorbuta i rana u ustima.