Sveti Petar Julijan Eymard

svećenik, utemeljitelj svećenika klanjatelja Euharistije i Bratovštine Pres. Olt. Sakramenta

( 1811. - 1868.)

spomendan 1. kolovoza

Rodio se 4. veljače 1811. u La Mure, kotaru Isere, kod Grenoble u Francuskoj. Bio je sin obrtnika koji je izrađivao noževe. Bio je marljiv radnik i pobožan kršćanin. Petrova majka Marija Magdalena Pelorse bijaše pobožna žena. Ona je svojega sinčića još u povojima nosila u crkvu  na bogoslužje.  Već kao dječak je Petar pokazivao izvanrednu ljubav prema Isusu u Presvetoj Euharistiji. Njemu nije bilo teško pred Isusom u Svetohraništu klečati duže vremena. Euharistijski Isus ga je poput magneta k sebi privlačio snažno. Na dan svoje prve Svete Pričesti, koju je veoma snažno doživio, Petar Julija je odlučio postati svećenik.  Tako će se još više moći približiti Euharistiji, jer je svećenik u najodličnijem smislu riječi službenik Euharistije. No otac njegov se opirao da mu sin stupi u sjemenište. Nakon očeve smrti stupio je u sjemenište u Grenobleu. Zbog duboke euharistijske pobožnosti stekao je ugled i poštovanje. Svećenički red primio je 20. srpnja 1834. Kao kapelan bio je na župi Chatte a zatim kao župnik u Monteyardu. U obje je župe sate i sate provodio u crkvi klanjajući se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Postao je svećenik klanjatelj Euharistijskog  Otajstva.  Njegova duboka pobožnost snažno je djelovala na vjernike, pa je na obje župe imao velikih pastoralnih uspjeha. Već u drugoj godini pastoralnog djelovanja svi su vjernici prigodom uskrsne svetkovine pristupili Sakramentu Ispovijedi i Pričesti. Teško je osjećao osamljenost. Stupio je u Kongregaciju marista, koju je u  to vrijeme osnovao časni Sluga Božji Celin.  Želio je ići kao misionar u daleku Oceaniju. Kao marist Julijan je kroz 17 godina obavljao službu duhovnika, poglavara, provincijala i generalnog asistenta. S dopuštenjem pariškog nadbiskupa Sveti Petar Julijan  je 13. svibnja 1856. je istupio iz Kongregacije marista te osnovao novu Kongregaciju svećenika klanjatelja Euharistije. Kasnije osniva slični ogranak za ženske. Osnovao je Društvo klanjatelja Euharistije. Bio je promicatelj česte Svete Pričesti. Njegov je poklik bio: “Isus je u Euharistiji, dakle, svi  k Njemu!” Znao bi reći: “ O kad bi, Isuse, mogao biti podnožje tvoga Euharistijskog Prijestolja!” Često je propovijedao o Euharistiji. Sav duhovni život je temeljio na tom Otajstvu. Njegove su propovijedi sakupljene, tiskane na francuskom i drugim jezicima  pa su povećale euharistijsku pobožnost.  I svečeva pobožnost prema Majci Božjoj  pod nazivom Gospa od Presvetog Sakramenta   vodila je  k Isusu u Svetohraništu. Bio je duhovni vođa Marije Tamisier (+ 1910) koja je promicala euharistijske kongrese.  Proročki je vjerovao: “Crkva i svijet može ozdraviti samo povratkom Euharistiji!” Rekao je jednom: “Ne daje li se Isus u Euharistiji u potpunosti sav svakom pojedinom? Premda  veći broj dođe da Ga primi, da li se On dijeli?  Daje li se manje svakome? Ako je crkva puna onih koji Mu se klanjaju, ne mogu li se oni svi moliti Isusu i razgovarati s Njime? Nije li svaki od njih saslušan i njegova molitva uslišana kao da je jedini u crkvi?  Takva je osobna Isusova Ljubav za nas.” Preminuo je u svom rodnom mjestu 1.kolovoza 1868. U popis Blaženika upisao ga je Papa  Pio XI. godine 1924. a u popis Svetaca papa Ivan XXIII. 1962.