Sveti Teodot Ancirski
mučenik sa svetim djevicama mučenicama: Tekuza, Aleksandra, Klaudija, Faina, Eufrazija, Matrona i Julita
( + 303.)
spomendan 18. svibnja
Sveti Teodot se rodio u Anciri, glavnom gradu Galacije, u Maloj Aziji. Poučen je od pobožne djevice Tekuze pa je postao kršćaninOdrastavši oženio se i otvorio je gostinjac. Pošto je znao da ovakav posao ne biva bez mnogo opasnosti za duhovni život -osigurao je svoj korak na putu kreposti mnogim sredstvima: najprije je uspostavio strogu kontrolu nad tjelesnim nagnućima i u toj kreposti je toliko napredovao d sebi nije nipošto dopustio da bude rob tjelesnih strasti.Pohlepu za jelom mrtvio je postom - sklonost materijalnim dobrima je ograničavao davanjem velike milostinje.
Kao gostioničar je mnoge ljude prikladnim poučavanjem i upozorenjem obratio da budu oprezni - brojne pogane i Židove je također priveo u Kristovu Crkvu. Potlačene je oslobađao, bolesne njegovao, pa i brojne neizlječive bolesnike samo dodirom svoje ruke i žarkom molitvom je izliječio. Naglima je savjetovao samosvladavanje, pijanicama je savjetovao odvratnost od alkohola; robova bogatstva je nagovarao da se daju na pomaganje siromaha.
Ovakvom školom je okupio brojne učenike koji su bili pripravni i sve muke pa i smrt podnijeti za Krista.U međuvremenu, kad je car Dioklecijan 284.godine nakon Krista došao na prijestolje, Maksimijan je carskom pomoću pokrenuo progon kršćana u čitavom Rimskom carstvu. I rušenje hramova - a bezbrojne svećenike je ubio i krv je kršćanska potocima tekla posvuda. Godine 303. je u Anciru poslao Teoteknusa poganina za namjesnika. To je bio čovjek nemilosrdnog duha i sklon zločinima. Taj je obećao car da će sve kršćane pretvoriti u pogane. Prije dolaska u Anciru taj je poganin, bezdušan proglasio svoju bezbožnu nakanu: da će svaki kršćanski hram i oltar prevrnuti - sravnati sa zemljom, svećenike će dovesti - dovući pred poganske idole a koji se budu protivili, u zatvor će iz zatvoriti pa kad sve pripravi lakše će s njima obračunati u zatvoru.
Pošto su njegovu gostionicu upravo i upotrijebili za svoje namjere - zatvaranje kršćana u podrum - jedno vrijeme je ostao nezapažen kao kršćanin. Te je tu gostionicu upotrijebio za sigurno skrivanje - zaklon kršćana. Brinu se kako smještaj stranaca koji su bježali - tako i za kuću molitve pa i za Svetu Misu - Žrtvu oltara. Ali sveopći progon je Svetog Teodota zahvatio -stekao je mučeničku krunu. Naime oko 400 koraka od Ancire je stajala utvrda po imenu Malus - ispod sela.
Sveti Teodot je po svojim poslovima onamo stigao upravo u utvrdu Malus kada su pogani spaljeno tijelo Svetog Valensa (smrtne ostatke od spaljivanja) bacili u uzburkane valove u rijeku Halys.Sveti Teodot je izvadio dragocjene ostatke - svete kosti i sakrio u neku spilju istočno od sela. Zatim je na putu sreo neke pobjegle kršćane. Oni su njega kao poznatog svojeg dobročinitelja pozdravili. A on ih je pozvao da sjednu i da ih pogosti. I tad ih je pozvao u Fronton - tajno sklonište za služenje Svete Mise. Ovi su došavši iz grada zajedno blagovali. A pošto je ovo drvećem okruženo mjesto bilo prikladno - Sveti Teodot ih je zapitao zašto ne bi u Frontonu sagradili ovim svetim ostatcima prigodnu mjesnu kapelicu za sklonište svetim ostatcima.
Na što je svećenik Fronton odgovorio da nema svetih ostataka. A Sveti Teodot svukavši prsten sa svoga prsta zajamči svećeniku da ćesad on njemu donijeti svete ostatke i neka se pobrine za gradnju. Nato se oprostio sa susretnicima. Sveti Teodot je pošao u Anciru gdje je naveliko bjesnio progon kršćana. Među ostalima djevica Tekuza, Teodotova odgojiteljica i s njom drugih šest djevica: Aleksandra, Klaudija, Faina, Eufrazija, Matrona i Julita bile su zatvorene, pošto nisu htjele zatajiti vjeru. Upravitelj mjesta je najprije razvratnom mladiću povjerio da osramoti djevice.Ali Bog je od toga sačuvao pobožne djevice, pa ih je upravitelj htio učiniti svećenicama božice Diane. Dao ih je nage natovariti na kola i izvezao ( kroz bezočnu buku poganske rulje).
U pratnji te rulje vožene su pokraj jezera grada. Pošto ništa nije mogao postići da zataje svoju vjeru, naredio je da se djevice naglavce izbace u jezero i utope u vodi. Sveti Teodot je saznao za ovo mučeništvo. A poznato mu je bilo i to da je namjesnik postavio stražare oko jezera da ne bi kršćani ukrali tijela svetih djevica. Sveti Teodot se kasno navečer pomolio za Božju pomoć. U noćnom snu mu se ukaže Sveta Tekuza i upozori ga: „Nemoj dopustiti da nam tjelesa budu hrana ribama. Za dva dana i tebe čeka velika borba. Ustani dakle i pođi do jezera, ali čuvaj se izdajnika. Drugi dan Sveti Teodot je rekavši drugovima svoj san postio i molio.
A noću uzevši velike srpove kako bi mogao prerezati užeta kojima su o vratove djevice svezasli kamenje i tako ih bacili u vodu, pođe do jezera. „Ne boj se Teodote! Svi su uzeli na sebe križ“ – jer se pojavio pred njima svijetao Križ na nebu. Najednom nastade gusta tama. I pokrene se jaki vjetar. Ponovno su se pomolili za Božju pomoć. Kad se pojavi iznova svijetao Plamen i dva u bijelo ruho odjevena i bijelih kosa i brkova muža se pojave pred njima – oni su ih hrabrili. Sveti Teodot sa drugovima slijedi svijetlo Plamena i stigne do jezera. Stražare je nemila bura i udaranje gromova i sijevanje munja preplašilo i odagnalo do obližnjeg kućerka. Tada bura i jak vjetar otjera vodu na drugu stranu jezera da su se vidjela tjelesa svetih Djevica Mučenica. Prerežu užeta a sveta tjelesa djevica ponesu u djedovsku bogomolju gdje ih sa poštovanjem pokopaše.
Kad se razdanilo, pročuje se vijest o ukradenim svetim tjelesima. Stanovništvo čitavoga grada počinje se komešati I svakoga su kršćanina kojeg su pronašli raskidali na životinjski način. Konačno stvar sazna i namjesnik da je Sveti Teodot odnio sveta tjelesa i gdje ih je sakrio.Pogani su smjesta izvukli sveta tjelesa i spalili ih. Kad je Sveti Teodot to čuo, jedno se vrijeme žarko molio. I predao je sebe Božjem Milosrđu, te se oprosti od svojih drugova, kršćana. Preporučio im je neka nastoje ponovno se domoći svetih tjelesa i kada svećenik Fronton dođe sa Malusa, neka ih njemu zajedno sa prstenom predaju.Zatim se mirno prekriži svetim križem po cijelom tijelu i ode pred namjesnika Teoteknusa. A ovaj ga je svakovrsnim brbljanjem nastojao nagovoriti da se odrekne katoličke vjere. Ali pošto je Sveti Teodot postojano i čvrsto ispovijedao Isusovo Božanstvo te neodoljivim mudrim riječima raskrinkavao gluposti poganskih vračeva – namjesnik ga predade teškim mukama.
A mučitelji su se umarali mučenjem. Na to ga namjesnik baci u zatvor. Nakon pet dana dade ga ponovno dovesti pred sebe. Sveti Teodot je ostao hrabri bojovnik vjere. I opet se mučenja pokazaše bezuspješna, predade ga mučiteljima da mu odrežu glavu i da mu tijelo spale. Ali kad su odrubili glavu hrabrom svjedoku vjere – tijelo bacili u plamen – toliko je svjetlo nastalo iznad plamena da se nitko nije mogao približiti. Mučeništvo je bilo 7. Lipnja 303.Na taj način tijelo svjedoka vjere ostalo je neozlijeđeno pa su ga čuvali namjesnikovi vojnici. Na Božji poticaj svećenik Fronton je nosio na magarcu mješinu starog vina.
I krenuo sa prstenom primljenim od Svetog Teodota u Anciru. Uvečer stiže on na mjesto gdje je to tjelo Svetog Teodota ležalo travom i granjem zatrpano. Kad su ga stražari opazili – pozvali su ga k sebi. Pošto je bila noć – naložili su onim granjem peć te oko vatre su pili vino. I Frontona su ponudili vinom. Ali on skinuvši sa svoga magarca pune mješine vina svojim je vinom ponudio te vojnike A ovi su potvrdili da je vrlo dobro i da im je vrlo drago da ih nudi ovakvim pićem. I u tom razgovoru dođe riječ i o mučeništvu Svetoga Teodota. A Fronton zahvali Bogu što ga je doveo na taj trag i zamoli od Njega pomoć da može odnijeti sveto tijelo. Ne štedeći svoje vino, dotle je nudio vojnike dok se svi nisu napili i utonuli u duboki san.
Tada pođe do tijela Svetog Teodota i svukavši sa svoga prsta od njega primljeni prsten – natovari sveto tijelo zajedno sa svetom glavom na svoga magarca i uputi ovog magarca samoga na put koji vođen Anđelom odnio je svetog mučenika. Granje je i travu upravo tako složio kao da je tijelo još ondje. Ujutro svećenik digne galamu da su mu ukrali magarca. No magarac je poprečnim putovima sretno stigao sa svetim teretom na leđima do kapelice koju je sagradio Fronton. Kada je nekoliko kršćana o tome obavijestilo Frontona – on se vrati na Malus – hvaleći Boga koji na tako čudesan način štiti i bdije nad svojim proslavljenim Svecima. Opis mučeništva dugujemo Teodotovu prijatelju Nilu.