Sveti Romedije Tavonski

pustinjak

( +400.)

spomendan 15. siječnja

Sveti Romedije ima nešto sličnosti sa Sv. Pavlom, pustinjakom, iako je živio poslije njega i to najprije kao grof od Hohenwarta. Već kao plemić provodio je krepostan i Bogu ugodan život. Nije, doduše, znao ni čitati ni pisati, što je u ranom srednjem vijeku bila posve normalna stvar i za takozvane visoke krugove.

Na svome dvoru držao je ipak svećenika, a taj mu je čitao Sveto pismo i živote svetaca. Jednoga dana pročitao mu je ove Kristove riječi: "Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!" (Mt 19,21). Te su ga riječi kao i tolike druge prije i poslije njega zahvatile i on ih je odlučio u svoj ozbiljnosti provesti u djelo.

Evo kako je to učinio! Svoj je dvorac pretvorio u neku vrstu samostanske naseobine, a onda je pošao na hodočašće. Cilj mu je bila Isusova zemaljska domovina, sveta zemlja Palestina. Na hodočašću su ga pratila dva pratioca koja su nosila biblijska strarozavjetna imena: Abram i David. Na svim svojim putovanjima nikad ne bi prošao kraj crkve, a da se ne bi u nju svratio i pozdravio u Euharistiji prisutnoga Spasitelja.

To je osjećao i kao svoju dužnost, ali ne samo to, već i kao svoju najveću radost. Svaki takav posjet i poklon bio je za njega susret s Isusom, doživljaj vjere. Nakon povratka iz Palestine Romedije je sa svojim pratiocima pošao u Rim, središte kršćanstva, na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla i tolikih svetih mučenika. Tu su zamolili samoga papu, kao Kristova namjesnika na zemlji, da bi se negdje mogli nastaniti i provoditi život kao pustinjaci. Za takav način života željeli su imati blagoslov i odobrenje od samoga Svetoga Oca. Papa im je uslišao molbu i oni su pošli na sjever i nastanili se u današnjem južnom Tirolu.

I tu je sveti Romedije kroz još nekoliko desetljeća provodio pustinjački život ispunjen molitvom i pokorničkim vježbama. Ljudi iz okolice dolazili bi da se preporuče u njegove molitve ili da zatraže pomoć u bolesti i nevolji. Romedije je umro sredinom V. stoljeća, a uspomena se na njega u južnom Tirolu i Bavarskoj stoljećima sačuvala. Njegovo je štovanje godine 1907. i Rim svečano potvrdio. Jedan se svečev životopisac pita: "Ne bismo li i mi moderni ljudi u svojoj žurbi i nemiru morali bar malo što naučiti iz ovoga svetačkoga života: da je najbolje upotrebljavano vrijeme ono što ga provedemo pred Bogom?".