Sveti Vinko Saragoški
đakon i mučenik
( 3/4. stoljeće )
spomendan 22. siječnja
Sv. Vinko iz Saragose, đakon i mučenik pod Dioklecijanom, 304.g. pominje se u Rimskom Martirologiju 22.01. zajedno sa Sv. Anastazijem Persijskim, poštovan i od Grka 11.Nov. Taj najčuveniji mučenik Žpanije se predstavlja u đakonskoj dalmatici i sa znakom krsta, gavran, rešetaka ili plamena. Čašćen je kao patron Valensije, Saragose, Portugala i td. uzimaju ga za zaštitnika vinari, grnčari i mornari. Ime mu je i u litaniji svih svetih. Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4 veka, kako svedoči sv. Avgustin u Ispovestima 275.
Sadašnja Acta SS, III Jan,6 potiču sa kraja osmog ili devetog veka i sastavljena su iz tradicije. Anali Boll., I, 259, daju drugačiji životopis. Svi se slažu sa životopisom Prudentisa (P.L.LX, 378). Rođen je u Saragosi, od oca Eutriciusa (Euthicius) i majke Enole, iz mesta Osca. Pod vođenjem biskupa Saragose, Vinko je daleko uznapredovao u studijama.
Zaređen je za đakona i dodeljena mu je dužnost da propoveda po biskupiji, biskup je imao govornu manu. Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup su dovučeni u lancima u Valensiju i držani su u zatvoru dugo vremena. Tada je Valerius, biskup, pušten, ali su Vinka zadržali i bio je podvrgnut mnogim surovim mučenjima, razapinjali su ga kukama, pekli, bičevali.
Ponovo je bio utamničen u ćeliju u kojoj je po podu bila razbacana polomljena grnčarija. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smešten je u luksuzan krevet, na kome je i izdahnuo. Njegovo telo je bačeno lešinarima, ali ga je odbranio gavran. Dacijan je potom bacio telo u more, ali je ono isplivalo na obalu i sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valensije. 1175.g. njegove relikvije su donete u Lisabon.
Drugi tvrde da su relikvije došle u Castres 864. Kremona, Bari i ostali gradovi tvrde da takođe poseduju njegove relikvije. Kilderik I je doneo taban i dalmatiku u Pariz 542.g. i podigao je crkvu u čast sv. Vinka. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku, jednu blizu bazilike sv. Petra, drugu u Trastevereu i onu koju je izgradio Honorije I (625-38) i koju je obnovio Leo III 796.g