Sveta Paula Rimska

udova

( 347. - 404.)

spomendan 26. siječnja

Jedan od četiri velika zapadna sveta oca, naš zemljak sveti Jeronim, opisao je životni lik žene svoga vremena koju je nekoć duhovno vodio. To je rimska gospođa sveta Paula. Sveta Paula je potjecala iz tadašnjega visokog društva. Još veoma mlada sklopila je brak s uglednim građaninom Taksacijem. Brak je bio sretan i blagoslovljen s petero djece. Kad je Pauli bila 31 godina, iznenada joj umre muž.

Bio je to za nju silan udarac pa je mislila da ga neće moći podnijeti. Vjerojatno bi se to i dogodilo da nije tražila snagu i utjehu u vjeri. Počela je žarko moliti, a molitva ju je dovodila do smirenja i predanja u volju Božju. U to vrijeme, a bilo je to oko godine 380., došao je u Rim slavni učenjak i prevoditelj Svetoga pisma sv. Jeronim. Paula ga je upoznala i predala se njegovu duhovnom vodstvu. S njime je ulazila u dubine Biblije i sve više otkrivala Božji glas koji joj preko nje govori.

Kad je sv. Jeronim otputovao opet u Palestinu, Paula se s njim dopisivala, a on ju je u dugim pismima poučavao u duhovnom životu. Konačno je stvorila odluku da će se odreći svih zemaljskih dobara i posve se posvetiti Spasitelju i to na onom mjestu gdje se on rodio, u Betlehemu. Od petero djece troje joj je umrlo, kćerka Blesila se udala, a najstarija je Eustohija pošla s majkom na daleki put prema Istoku. Najveći dio svoga imutka Paula je podijelila siromasima. Mali dio je zadržala te u Betlehemu podigla gostinjac za kršćanske hodočasnike i samostan za žene koje su bile njezina duha.

U Betlehemu je provodila život u razmatranju Svetog pisma, dvorbi bolesnika i hodočasnika. Mladež je poučavala u kršćanskoj vjeri. U takvu plodnom načinu života dočekala je i smrt te umrla u 57. godini. Bilo je to godine 404. Njezina kćerka Eustohija opisala je život svoje majke koji je sv. Jeronim uvrstio u svoje spise. Sveta Paula, razborita i bogata gospođa, uzor je kršćanske žene koja se posvetila duhovnom životu i djelima ljubavi. Sveto pismo puno je preporuka, savjeta i pohvala ženama. Pohvale se odnose, dakako, na one koje su bile vrijedne svoga poziva. "Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu!" (Izr 31,30). "

Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve - on, Spasitelj svoga Tijela! Štoviše, kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima!" (Ef 5,22-24). "Prava udovica, ona koja je ostala sasvim sama, stavila je svoju nadu u Boga i provodi noć i dan u prošnjama i molitvama. Naprotiv, ona koja se odaje nasladama, mrtva je sve ako i živi. Ovo im prenesi, da budu besprijekorne! Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika..." (1 Tim 5,5-8).