Sveti Tripun

mučenik

( 232.- 250.)
spomendan 2. veljače

 


 mučenikRođen je oko godine 232. u Frigiji, gradu Kampsadi (Lampsako) koji je tada pripadao rimskoj provinciji Apamei. Ta je regija došla pod rimsku vlast 116. godine poslije Krista i zauzimala je veliki dio Male Azije, te je u III. stoljeću pored Rima imala najveći broj kršćanskih zajednica. Kampsada je već u IV. stoljeću bila biskupsko sjedište a stanovništvo se pretežno bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Jedan od prvih biskupa Kampsade Partenio (IV. st.) proglašen je svetim.

Danas su od Kampsade pronađeni vrlo mali ostaci pored gradića Lapseki u blizini Dardanelskog mora, današnja Turska. Iz jednog kodeksa armenske redakcije saznajemo da su Tripunovi roditelji bili kršćani koji su svome djetetu dali tada dosta uobičajeno ime čiji je etimološki korijen "Trüph" što znači: "osoba plemenitog duha", lat. i grč. Tryphon; hrvatski, kako već bilježi nadbiskup Andrija Zmajević u XVII. stoljeću: "Našijem slovinskijem jezikom Tripun rečen". Još kao dijete Tripun je ostao bez oca i svu brigu za njegov kršćanski odgoj preuzela je njegova majka Eukarija.

U progonstvu kojeg je dekretom u prosincu 249. godine proglasio rimski imperator Decije, a koje je trajalo do siječnja 250. godine, te bilo sedmo progonstvo počevši od Nerona, a prvo koje je obuhvatilo čitav teritorij Rimskog Carstva, mučeničkom smrću stradao je i mladi Tripun. U progonstvima su kršćani (odrasli i djeca) bili primoravani prinijeti žrtvu, često nekoliko zrna tamjana pred kipom velikog imperatora. Za jednog kršćanina kojemu su poganski kultovi bili strani, a idolopoklonstvo zabranjeno, odbijanje je značilo oduzimanje svih dobara, tamnicu, prisilne radove, mučenja, pa i smrt. Sve to nakon redovitog procesa. Tako je sveti Tripun iz mjesta rođenja odveden u Niceju gdje mu je pred prefektom, cijele Male Azije, Akvilinom održan sudski proces. Iz kodeksa Martyrium s. Tryphonis Graecum (X. –XI. st.) za kojega se smatra da najvjernije prenosi akte procesa na upit Akvilina: "Kojeg si stanja?" Tripun je priznao da je kršćanin, izjavom: "Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!" Nakon trodnevnog mučenja kojim je trebalo prisiliti mladog Tripuna da žrtvuje bogovima i tako bude upisan u "libellus" (knjiga) apostata, Tripunu bi odrubljena glava.

Tijelo svetog Tripuna bilo je preneseno u Kampsadu, pa zatim u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor. Sveti Bazilije Veliki (329. – 379.), govoreći o relikvijama mučenika, piše: "Dodirujući moći mučenika uzimamo udjela u svetosti i milosti koja je u njima sadržana." Tako se kult relikvija mučenika proširio na cijelu Crkvu osobito poslije Milanskog edikta 313. godine kada je sloboda kulta dovela i do nekih pretjeranosti u odnosu na relikvije mučenika, što je bio razlog da imperator Teodozije (347. – 395.) strogo zabrani prijenos mučenika. Zabrana nije imala većeg učinka sve do IX. – X. stoljeća. Moći sv. Tripuna u doba ikonoklastičkih borbi mletački pomorci prenijeli su iz Carigrada u Kotor 13. siječnja 809. godine.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet u drugoj polovici 10. stoljeća u znamenitom djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom), navodi da Kotor posjeduje i časti zemne ostatke sv. Tripuna mučenika. U arheološkim istraživanjima krajem XIX. stoljeća pronađen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, kotorskog građanina, i žene mu Marije, koji je otkupio moći sv. Tripuna i njemu u čast u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. stoljeća. Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga sačuvan je i dio oltarske pregrade iz IX. stoljeća na kojoj je latinski natpis, koji spominje biskupa Ivana i navodi datum, mjesec i godinu – 13. I. 809.

Stoga povijesno sasvim utemeljeno i sigurno, Kotor već 1200 godina časti i čuva moći maloazijskog mučenika Tripuna. Dan mučeništva (Dies Natalis) sv. Tripuna je 2. veljače, ali zbog blagdana Svijećnice prvotna Crkva je blagdan sv. Tripuna prenosila dan prije ili dan poslije 2. veljače. Mramorni napuljski kalendar (IX. st.), carigradski sinaksarij, kao i ruski kalendari, te neki grčki sinaksariji anticipiraju, slave blagdan 1. veljače. Postcipiran, tj. 3. veljače, nalazi se u poznatom benediktinskom martirologiju (Usuardi Martyrologium IX. st.) u kapuanskom kalendaru (XI. – XII. st.) kao i u kotorskom kalendaru (XV. st.). Kada je godine 1582. došlo do promjene Julijanskoga u Gregorijanski kalendar, što nije odmah i svugdje u Europi bilo s oduševljenjem primijenjeno i prihvaćeno, papa Klement VIII. dekretom od 17. rujna godine 1594. potvrdio je slavljenje sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. veljače. U Kotoru se danas sv. Tripun liturgijski slavi još: 13. siječnja – Prijenos svetih moći (Karike) i 10. studenoga – Mali Tripundan.