Sveti Maksimilijan Ravenski

biskup

( 498. - 556.)

spomendan 22. veljače

O  Svetom Maksimilijanu iše nekadašnji porečko-pulski biskup dr. Dragutin Nežić ovo: "Bio je rodom iz današnjeg Veštra između Rovinja i rta Guštirne. Živio je i radio u pulskoj Crkvi kao đakon. Car Justinijan ga je imenovao nadbiskupom u Raveni 546. godine. U početku ga nisu građani htjeli primiti. Za njegova biskupstva u vjerskom i kulturnom pogledu grad je uznapredovao.

I u Puli je dao sagraditi prekrasnu Gospinu crkvu 'Maria formosa'. Stari srednjovjekovni statut grada Pule nalaže da se svetkuje njegov blagdan." Tim posve kratkim podacima o životu Sv. Maksimilijana dodajmo još nešto da nam njegov lik što bolje zasja! On je bio 27. biskup Ravene, a biskupovao je od g. 546. do 556. On je prvi na Zapadu uzeo naslov nadbiskup, negdje između 549. i 554., a time je htio reći da nije samo biskup jedne biskupije, već i neka glava više njih. Po svojim kvalitetama ubrajao se među najznačajnije ličnosti u Italiji VI. stoljeća.

Bio je čovjek širokih pogleda, razumio se i u financije pa je kao takav mogao biti u isto vrijeme i namjesnik cara Justinijana i pape Vigilija, dok se taj nalazio na bizantinskom dvoru. Prije nego je postao biskup, jedno je vrijeme bio na bizantinskom dvoru, gdje je stekao povjerenje i ljubav cara Justinijana. Vjerojatno je po naređenju samoga cara posjetio aleksandrijskoga biskupa Timoteja III. U prvim mjesecima godine 545. umro je ravenski biskup Viktor. Kako je od godine 540. Ravena bila u vlasti Bizanta, to su njezini građani poslali svoje predstavnike caru Justinijanu te zamolili palij za novoga biskupa, koga su oni sami predlagali. Međutim, car je želio drugog kandidata, i to Maksimilijana, koga je 14. listopada 546. u Patrasu posvetio sam papa Vigilije.

Građani Ravene osjetili su se povrijeđeni u svojim pravima pa su novoga, u neku ruku njima nametnutog biskupa, primili prilično hladno. Međutim, njegova taktičnost, diplomatska sposobnost, pastoralni žar, a i bogatstvo, što ga je posjedovao, pomalo svladaše otpor i neraspoloženje Ravenjana. Devet godina Maksimijanova biskupovanja u Raveni predstavlja zlatno doba za taj tada tako važan grad. Novi je biskup što sagradio, što obnovio najljepše spomenike crkvene umjetnosti. On je dovršio i posvetio glasovite bazilike Sv. Mihajlo in Afrisco, prekrasni San Vitale i San Apollinare in Classe. Te dvije bazilike i danas su ures i neprocjenjivo kulturno bogatstvo Ravene.

Dovršio je radove na Sv. Agnezi, Sv. Probu di Classe, u krstionici Pravovjernih, na Sant Andrea Maggiore. Ponovo je sagradio baziliku Sv. Stjepana, a neke je crkve dao ukrasiti mozaicima nedostižive ljepote. Njegova je i biskupska katedra od bjelokosti, koja se danas čuva u nadbiskupskom muzeju u Raveni. Uz ta djela bavio se i pisanjem, no spisi su mu se gotovo svi izgubili. Izdao je gotovo čitavu Bibliju. Jedan povjesničar kaže da je sastavio Sakramentar, u kojem je skupio sve bogoslužne obrasce za dane u godini, za svetkovine svetaca i za Korizmu. Mnogo je radio na jedinstvu Crkve i izvan svoje biskupije. One koji su zalutali na krive nauke pozivao je na pravi put, žalosne tješio, a potrebnima pružao materijalnu pomoć.

Umro je, doista, pun zasluga 22. veljače 556. Pokopan je u crkvi Sv. Andrije. Ta je crkva godine 1809. za vrijeme napoleonskih ratova, bila obeščašćena od Francuzâ. Tada je svečevo tijelo preneseno u katedralu. Rimski martirologij, koji vrijedi za cijelu Crkvu, slavi njegov blagdan danas, dok ga u Raveni slave sutra, na njegov smrtni dan. Na slavnom mozaiku u San Vitale, koji prikazuje pratnju cara Justinijana, nalazi se vjerno prikazan i svečev lik. Djelo je izrađeno vjerojatno oko godine 547. Mozaik prikazuje svetog biskupa u biskupskom ornatu, s kratkom bradom, ćelavom glavom te očima punim inteligencije i produhovljenosti. Vraćajući se godine 1970. s kanonizacije prvog hrvatskog sveca, posjetio sam San Vitale. Na njegovu mozaiku, kome se već stoljećima toliki dive, nalazi se i jedan sin Istre, Maksimijan, ne doduše našeg naroda, ali nama ipak drag jer se rodio i neko vrijeme živio na ovom našem tlu, a koje nikad nije zaboravio. Crkva Svete Marije Formose u Puli trajan je spomen na njega.