Sveta Marija Egipatska

pokornica i pustinjakinja

( + 430.)

spomendan 2. travnja

Među najljepše pjesničke tvorevine što nam ih je ostavila kršćanska starina ide život svete Marije Egipatske, najprije velike grješnice, a zatim obraćenice i pokornice. Tako to tvrdi učeni H. Delehaye. Međutim, ta više pjesnička nego stvarna slika jedne svetice nije ipak čista izmišljotina, već se temelji na jednoj palestinskoj predaji koja je nastala oko groba pokornice i pustinjakinje koja je stvarno postojala. Čujmo je!

Marija je rodom iz Egipta. Kad joj je bilo 12 godina, pobjegla je iz očinske kuće u lučki grad Aleksandriju da bi ondje provodila život po miloj volji, u slobodi koja je zapravo raspuštenost. Bila je obična kurtizana koja je, podajući se nećudorednom blatu, proživjela 17 godina. Jednog dana, videći skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu da bi pošli u Jeruzalem, vođena više znatiželjom i avanturizmom, i sama se ukrcala u brod. Nadala se da će njezin ženski čar biti dostatan da plati troškove putovanja. Njezinom pokvarenom i raskalašenom životu bit će kraj tek u Jeruzalemu.

Na blagdan Svetog Križa htjela je s ostalim hodočasnicima ući u staru časnu baziliku. No, kakogod je pokušavala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazivši u to jednu milosnu sliku Bogorodice Marije, pala je na koljena i zamolila je da je oslobodi. Bio je to za nju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je s ostalima ući u crkvu te ondje počastiti relikviju svetoga Križa. Udovoljivši svojoj pobožnosti, zamolila je Presvetu Bogorodicu da joj pokaže put pokore.U taj je čas osjetila unutarnji poziv da se uputi prema rijeci Jordanu. Izlazeći iz grada neki joj je nepoznati čovjek pružio tri srebrnika da si još posljednji put kupi nešto zemaljske hrane. Došavši na Jordan ušla je u jedno svetište Sv. Ivana Krstitelja da se preporuči Isusovu preteči, a zatim je ušla u rijeku da se očisti. Vrativši se u crkvu primila je svetu pričest, otišla u pustinju i započela pustinjski život.

Jednoga dana neki jeromonah po imenu Zozim iz jedne palestinske laure pošao je da po pustinjačkom običaju dio svete korizme provede u pravoj pustinji. Ondje susretne neobičnu pokornicu koja mu ispripovjedi svoj život. Završivši zamoli ga da je na označenom mjestu pronađe sljedeće godine na Veliki četvrtak i da joj donese svetu pričest. Monah je to obećao i sljedeće godine vjerno ispunio svoje obećanje. Opet su se dogovorili da će se sastati za godinu dana. Kad je Zozim opet došao, našao ju je mrtvu. Prije smrti napisala je na tlu ovo: "Oče Zozime, sahrani tijelo ponizne Marije! Vrati zemlji što je od nje, pridruži prah prahu i u Božje ime moli za me! Umrla sam u mjesecu farmouti prema egipatskom brojenju, a što odgovara travnju prema rimskome, u noći muke našega Spasitelja, okrijepljena duhovnom hranom."Zozim je odmah shvatio da je Marija umrla još prošle godine u isti dan u koji joj je podijelio svetu pričest. On ju je sahranio, vratio se u samostan te svome igumanu Ivanu i svojoj subraći ispripovjedio njezin čudesni život.

Kasnije su se brojni pisci dali na pisanje životopisa Marije Egipatske, među njima sv. Sofronije, jeruzalemski biskup, a njegovo je djelo preveo na latinski Pavao đakon, i tako se i Zapad upoznao s tom sveticom. Nju je uvrstio u svoju Zlatnu legendu i glasoviti pisac Giacomo da Voragine. Učeni crkveni povjesničar Baronius uvrstio je svetu Mariju Egipatsku u svoj martirologij i to 2. travnja. On jednostavno navodi ovo: "U Palestini pokop blažene Marije Egipatske, koja se naziva grješnica." Ta je svetica u stara vremena bila silno štovana kako na Istoku tako i na Zapadu. Štovanje joj je bilo prošireno naročito u Rimu, Napulju, po svoj Kalabriji, u Tournaiu i Anversu. Njezin je lik nadahnjivao i velike slikare pa je ovjekovječiše remek-djelima: Puccio Capanna, Pietro Novelli, José Ribera, Hans Memling, Pietro Berrettini i drugi.Isusova prispodoba o izgubljenom sinu i legenda o Mariji Egipatskoj imaju jednu tako duboko ljudsku i kršćansku poruku.

Čovjek je slab, strasti jake, može duboko pasti, ali uz milost Božju postoji i mogućnost obraćenja. Likovi velikih grješnika i obraćenika himan su Božjem milosrđu. Milosrdni Bog preko proroka Ezekijela poručuje ovo:"Sine čovječji, reci Domu Izraelovu: Vi govorite: Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo? Odgovori im: Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!" (Ez 33,10-11).Razmišljajući o svetoj Mariji Egipatskoj dobro je da se toga sjetimo.