Sveta Marta Betanijska

djevica, strah demona

( +84.)
spomendan 29. srpnja

 


 

djevica, strah demona

Sveta Marta  je rodom iz Betanije nedaleko od Jeruzalema. Otac joj se zvao Teofil, bio je rodom Sirac, prozelit (tj. onaj koji je prešao na Židovstvo). Bio je bogat a k tome obdaren od Rimljana zbog usluga što ih je iskazao Rimu. Martina majka zvala se Euherija, vrlo pobožna Židovka, prava svetica. Teofilova su djeca - Marta, Marija Magdalena i Lazar - bila helenistički obrazovana. Otac im je umro tri, a majka sedam godina prije nego su upoznali Isusa. Brzo su preminuli. Baština je podijeljena: Lazaru je pripala kuća na Maslinskom brdu i mnoga polja oko Jeruzalema, te tri djela kuće i posjeda u Betaniji, a Mariji vila i posjed u lučkom mjestu Magdali uz Galilejsko jezero.

Martina sestra Marija Magdalena bila je veoma lijepa i uz to dosta bogata. Živjela je najviše sama u svojoj vili i posjedu u Magdali. Gladna ljubavi često je mijenjala ljubavnike. Postala je osoba na lošem glasu, pa ju Sveti Luka jednostavno bez imena spominje kao „grešnicu u gradu.“Sveta Marta i brat joj Lazar su veoma trpjeli grešnog života njihove sestre Marije. Molili su mnogo za njeno obraćenje.  Svoju brigu i bol očitovali su novom kućnom prijatelju  Isusu iz Nazareta, očekivanom Mesiji,  koji je redovito bio njihov gost kako u Betaniji tako i u Lazarevoj kući u Maslinskom vrtu prilikom hodočašća u Jeruzalem za blagdane. Sveta Marta zajedno sa bratom Lazarom je postigla od Gospodina milost obraćenja Marije Magdalene. Iz nje je, kako navodi Evanđelje je istjerao sedam zloduha.  Sveta Marta je od svoje sestre Marije čula kako ju je Isus primio pohvalio u kući farizeja Šimuna  u Nainu- kad je ona suzama prala Isusu noge, otirala kosom i mazala pomašću. Sveta Marta je dakle izmolila milost posvemašnjeg obraćenja svoje sestre. Za nju je bila velika utjeha i radost kad je saznala kako je Isus odveo njezinu sestru Mariju u Nazaret da provede neko vrijeme uz Isusovu Majku te tako nauči još više ljubiti Boga u osobi Isusa Krista.Isusova Majka je dovela Mariju Magdalenu među Isusove učenike.

To je jako obradovalo Svetu Martu. Svetoj Marti  u Evanđelju Svetog  Luke o njoj piše ovako: "Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 'Marta, Marta! - odgovori joj Gospodin - brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti," (Lk 10,38-42). Prilikom jedne posjete Isusa u Betaniji Marta je molila Isusa da izliječi gnojne rane na Lazarevim nogama. O Učitelju! Učitelju koji možeš sve, izliječi mi moga brata!“ moli usrdno Marta. „Da, dobri Učitelju! On trpi da više ne može! Mršavi, stenje. Sigurno će umrijeti ako tako potraje. Imaj samilosti prema njemu, Gospodine!“ navaljuje Marija.„Imam svu samilost. Ali za njega nije čas čuda. Neka bude jak, i vi s njime. Poduprite ga da vrši volju Gospodinovu.“ „Ah, hoćeš reći da mora umrijeti?“Isus rekao Lazaru:„Prikaži svoju bol za otkupljenje ljudi.“Nakon nekog vremena: Lazarovo meso pada u komadima a smrad se ne može podnositi. 

Sv. Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: "Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara" (Iv 11,5). Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Bilo je to na posve diskretan način: "Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš" (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti. "Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: 'Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.' 'Uskrsnut će brat tvoj', odgovori joj Isus. 'Znam da će uskrsnuti - odvrati mu Marta - o uskrsnuću, u posljednji dan.' 'Ja sam uskrsnuće i život - reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?' 'Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.' Kad to reče, ode i zovnu sestru Mariju: 'Učitelj je ovdje - reče joj tiho - i zove te.' Čim ona to ču, brzo se diže i ode k njemu. Isus ne bijaše još ušao u selo, već je i dalje bio na onome mjestu gdje ga susrete Marta.

A Židovi koji bijahu s Marijom u kući i koji su je tješili, kad vidješe da se ona brzo diže i iziđe, pođoše za njom, uvjereni da ide na grob plakati. A Marija, kad dođe tamo gdje bijaše Isus i kad ga opazi, pade mu pred noge pa mu reče: 'Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.' Kad je opazi gdje plače i gdje plaču Židovi koji su došli s njom, Isus se potrese u duši, uzbudi i zapita: 'Gdje ste ga položili?' 'Gospodine - rekoše mu - dođi pa ćeš vidjeti!' Isus proplaka. Nato su Židovi govorili: 'Gledaj kako ga je ljubio!' Neki od njih ipak rekoše: 'Zar nije ovaj koji je slijepcu otvorio oči mogao učiniti da Lazar ne umre?' Isus se opet potrese u sebi te se uputi na grob, što bijaše rupa u špilji i na kojoj je ležao kamen. Isus reče: 'Dignite kamen!' 'Gospodine, već zaudara - reče mu pokojnikova sestra Marta. - Četiri je dana što je umro.' 'Ne rekoh li ti - odvrati joj Isus - da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?' Tada digoše kamen. A Isus podiže oči i reče: 'Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.' Rekavši to, viknu jakim glasom: 'Lazare, iziđi!' Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: 'Razvežite ga i pustite ga da ide!'" (Iv 11,20-44) Sv. Ivan opisujući pomazanje Isusovo u Betaniji spominje: "Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše" (12,1-2).

djevica, strah demona''Daj mi tu ruku koja nije nikad sagriješila, koja je znala biti nježna, milosrdna, djelotvorna, pobožna. Uvijek je pravila kretnju ljubavi i molitve. Nije se zalijenila u neradu. Nije se pokvarila. Evo, držim je u mojim rukama da je učinim još svetijom. Digni je protiv đavla i on neće podnijeti. I uzmi ovaj moj pojas. Nemoj se nikad od njega odijeliti. I svaki put kad ga pogledaš reci samoj sebi: «Jača od ovog Isusovog pojasa jest moć Isusova i s njom se sve pobjeđuje: đavoli i nemani. Me trebam se bojati»  Jesi li sada zadovoljna? Moj mir bio s tobom. Idi u miru! Marta Mu se klanja i izlazi''

Nakon Isusova Uzašašća i Duhova veliki broj Židova je pristalo uz Apostole i krstilo se. Neprijatelji  započinju u Jeruzalemu progon kršćana. Nakon Svetog Stjepana ubijen je Apostol Jakov Mlađi. Kršćani se rasprše u okolne krajeve i zemlje. Još dok je Isus djelovao bilo je odlučeno da se treba likvidirati Lazara – svjedoka Isusova najvećeg čuda – uskrišenja od mrtvih. Što su prije odlučili – to su na početku progona proveli u djelo: Lazara, Martu, Mariju Magdalenu, Kristova učenika Maksimina, pa Kalidona (bivšeg slijepca kojemu je Isus darovao vid) i Marcelu, dvorkinju Svete Marte prognaju do Velikog (Sredozemnog) mora. Ukrcaju ih u derutni brod, pa bez mornara i potrebnog pribora za plovidbu (bez jedra i vesala)  porinu u more  da se potope.Božjim čudom u kratkom vremenu bi brod prebačen na jug današnje Francuske u luku Marsseile. U novom kraju gosti su se lako sporazumjeli na grčkom jeziku – kojeg su znali iz Jeruzalema. Cijeli obalni kraj  upoznaju gosti sa Radosnom viješću. Sveta Marta je krenula sjeverozapadno od Marseja. Došla u mjesto Tarasque. Mještani su joj postavili uvjet – ako svlada strašnu neman – tada će prihvatiti Radosnu vijest. Na iznenađenje mještana Sveta Marta je svladala neman – đavla.To je opjevano veličanstveno: Sainte Marthe et la Tarasque. Preko toga čuda je prihvaćena Sveta Marta kao glasnica Radosne Vijesti..Sveta Marta je poučavala žene onog kraja u kućnoj radinosti. Njezin brat Sveti Lazar je bio prvi biskup Marseja. Njezina sestra Sveta Marija Magdalena je  mnoge duše privela Bogu. Potom  ode u obližnji pusti kraj  u jednu veliku špilju.  Tamo u najstrožoj pokori proživi tridesetak godina hraneći se travama i korijenjem biljaka. Danju i noću često je po Anđelima bila uzdignuta u zrak pa joj je dano da čuje nebesku milinu anđeoskih pjevanja. Klanjala se duhom Isusu  prisutnom na raznim mjestima u Presvetoj Euharistiji. („Život Svetaca“  na latinskom jeziku u Beču 1694. od  Andrije Josipa Iliasa – na stranama 435-436)

Molitva na čast Svetoj  Marti
(može kao devetnica)
O hvale dostojna Sveta Marto! 
Utječem se Tebi  i ufam se u tvoju pomoć u mojim kušnjama.

Kao zahvalnost obećavam Ti širiti ovu molitvu.

Ponizno  Te molim, tješi me u mojim brigama i teškoćama.
Po velikoj radosti koja Ti je ispunila srce kada si u svome domu u Betaniji pružila utočište Spasitelju svijeta, molim Te posreduj za mene i moju obitelj, da sačuvamo Boga u svojim srcima, te  zavrijedimo dobivati  lijeka u našim potrebama, a napose u sadašnjoj  nevolji koja me muči.
(Svojim riječima kaži svoju nevolju i potrebu Svetoj Marti).
Molim Te pomoćnice u svim potrebama, pomozi nam nadići teškoće,  kao što si pobijedila đavla.
Zatim izmoli : Oče naš, Zdravo Marijo i  Slava Ocu.
I zazovi tri puta: Sveta Marto, moli za nas!

 

Sveta MartaPostoji običaj da se u velikoj potrebi moli devet utoraka u čast Svetoj Marti. 

Dobro je da se moli kod upaljene blagoslovljene svijeće. Mnogi su dobili uslišanje i prije isteka devetnice.

U  mjestu Tarasque postoji  svečanost u čast Svete Marte pa se i velika maketa  zmaja gura se na toj svečanosti.