Sveti Eustahije, Teopista i sinovi

mučenici

( 2. stoljeće po Kr.)
spomendan 20. rujna

 


mučenici

Kult je sv. Eustahija dosta rano bio živ u Rimu. Najstariji je, barem do sada poznati, njegov spomenik dijakonija ili bazilika Sv. Eustahija koju spominju početkom VIII. sto

ljeća dokumeti pape Grgura II. O njoj govori i Liber pontificalis u životopisima pape Leona III. i Grgura IV. Ta je bazilika obnovljena za pontifikata Celestina III., koji ju je posvetio 12. svibnja 1196. u uvjerenju da je u glavni oltar položio kosti sv. Eustahija i članova njegove obitelji. Sv. Eustahije daje čak i ime 13. kotaru grada Rima.
Legenda je o sv. Eustahiju u srednjem vijeku imala neobičan uspjeh. Sačuvana je u mnogim verzijama, redakcijama i prijevodima: grčkoj, latinskoj, armenskoj, sirskoj, gruzijskoj, koptskoj, slavenskima. Imamo je i na živim modernim jezicima: talijanskom, francuskom, španjolskom, engleskom, njemačkom, irskom, hrvatskom itd. Sve su te verzije različite u pojedinostima, no složne u onome što je bitno, a to je: pripovijest o čudesnom obraćenju svetog Eustahija, avanture s njegovom obitelji i mučeništvo.
Prema spomenutoj legendi, Eustahije bijaše visoki časnik u vojsci cara Trajana. Zvao se Placid. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, nenadano je među njegovim rogovljem ugledao svijetlu sliku Krista Raspetoga te iz neba čuo glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se skupa sa svojom ženom Teopistom te svoja dva sina Teopistom i Agapijem krstiti.Na krštenju je dobio novo ime - Eustahije.  Gospodin mu je tada objavio kakve će sve muke pretrpjeti i na koncu Krista proslaviti. Na koncu su i on i cijela mu obitelj poginuli mučeničkom smrću.Ženu mu odvedoše u roblje. Jednog sina ote lav, a drugoga vuk. Nesretnik se tada odluči na isposnički život i uputi u osamu pustinje. Nakon petnaest godina molitve  mu bivaju uslišane te se obitelj opet nađe na okupu. No ne za dugo. Želeći proslaviti jednu od sovjih pobjeda, Trajanov nasljednik Hadrijan odluči svojim bogovima upriličiti svečansot. Kako su odbili sudjelovati u poganskom slavljum Eustahije i njegova obitlej osuđeni su na smrt.  Zatovriše ih u utrobu velikog mjedenog bika, a Sveti Eustahije sa suprugom i dva sina, mučenici.zatim ispod njega zapališe vatru. Postao je zaštitnik u svim životnim teškoćama, ubrojen među četrnaest svetih pomoćnika. Lovci su ga prigrlili kao jednog od svojih zaštitinika.
Blagdan mu se slavio najprije 1. studenoga, zatim 2. studenoga, dok se od sredine VIII. stoljeća slavi 20. rujna. Slavi ga jednako i istočna Crkva.
Popularnost legende o sv. Eustahiju pridonijela je stvaranju drugih legendi, kao i one što poistovjećuje svetište Majke Božje Santa Maria in Vulturella u brdima Mentorella, nad Tivolijem, s mjestom na kojem se dogodilo ono čudo s jelenom.

 

 

Sveti Eustahije sa suprugom i dva sina, mučenici.