Sveta Marija - Gospa od Guadalupe u Španjolskoj

Ukazanje Gospe i štovanje kipa Gospe Guadalupske u Španjolsoj

( dolazak kipa oko  595. - ukazanje Gospe 1328.)

Dolazak kipa u Španjolsku

 Ovo svetište i kip Naše Drage Gospe od Guadalupe u Extremadura, zapadna Španjolska, ne treba brkati s svetištem i tilmom Gospe od Guadalupe u Tepeyacu, Meksiku.

Sve je započelo u Bizantu, u 5.stoljeću. Eudoksija je bila supruga Arkadija, prvog cara novog Bizantskog Carstva, upravo odvojenog od Zapadnog  Rimskog Carstva. Njezin raskošni život je zaprepaštavao kršćane. Dva je puta protjerala Svetog Ivana Zlatoustog, uvrijeđena njegovim prijekorima….

Posjedovala je, međutim, nekoliko pobožnih predmeta, među kojima kip Djevice Marije, koji je izradio sam Sveti Luka. Mnogo kasnije, još uvijek na bizantskom dvoru, nalazio se budući papa Grgur Veliki. Nakon što je imenovan papom, otišao je za Rim i ponijeo kip, te ga položio u svoju sobu za molitvu. Pojavljuje se sušica, te Grgur Veliki organizira veliku procesiju ulicama Rima sa narodom koji slijedi kip. Rim biva oslobodjen od sušice. Nakon toga papa saziva Koncil, te poziva sve prelate, među kojima i Svetog Leandra, nadbiskupa Sevilje. Budući da on nije mogao osobno otputovati u Vječni Grad, šalje svoga brata, Svetog Izidora, kao svog izaslanika. Papa se raspituje za vjersku situaciju u Španjolskoj : kralj je bio arijanac. Grgur Veliki je želio zadržati Svetog Izidora kod sebe u Rimu, no šalje preko njega Svetom Leandru brojne darove, među kojima i čuveni Gospin kip, koji je spasio Rim od sušice. Na povratku, brod se našao usred strašne oluje, no jedan  svećenik otvara kovčeg u kojem se je nalazio kip te ga podiže : oluja se je zaustavila. Seviljski nadbiskup je tako primio kip, u znak zahvalnosti što je obratio na pravu vjeru arijanske kršćane, vizogotske kraljeve Sv. Hermengilda i Sv. Recareda.

 Nestanak kipa u progonstvu

 Kralj Rodrigo (koji je vladao od 710. do 711. godine) šalje grofa Juliana u borbu protiv Maura u Sjevernu Afriku, te koristi njegovo odsutstvo kako bi zaveo njegovu ženu. Julian mu se osvećuje tako da predaje Andaluziju u ruke Maura.

Godine 714. grad Sevilju su osvojili muslimani - Mauri. Kip su svećenici, koji su bježali pred maurskom vojskom odnijeli na područje uz rijeku Guadalupejo (sada Guadalupe) u Extremadura. . Svećenici su se pobrinuli da prenesu Gospin kip prema sjeveru, te se zaustavljaju kod pustinjačke nastambe i groba Svetog Fulgencija u blizini rijeke Guadalupe kako bi spriječili da padne u ruke Maurima. Kip je bio tako dobro skriven da ga Mauri nikada nisu mogli pronaći, ali ni katolici.

 Ukazanje Gospe, pronalazak kipa i prva kapela

U vrijeme kada je Španjolskom vladao kralj Alfonso XI. (kralj Kastilje, Leona i Galicije od 1325. -1350.godine, suzbio Arape i proširio kršćansko kraljevstvo do Gibraltara - op.prev.), ukazala se je Djevica Marija  pastiru u gorju Guadalupe (visoravan i rijeka istoga imena koje dolazi iz arapskoga jezika – rijeka sa crnim šljunkom - u pokrajini Extremadura na jugozapadu Španjolske, uz granicu s Portugalom – op.prev.). To je bilo ovako: Pastir po imenu Gil Cordero rođen u mjestu Cáceres, gdje je živio sa svojom suprugom i djecom tražio je u blizini mjesta Alia svoju kravu koja se je izgubila iz stada na paši u brdima Gudalupe. On je otišao u potragu u  prilično skrivenu hrastovu šumu okruženu vodom bogatim potocima. Otišao je na desnu stranu od svojega polaznoga mjesta, a zatim je odstupio od toga pravca i pošao je vjerojatno slijedeći trasu stare rimske ceste. Nakon tri dana pronašao je u blizini maloga izvora kravu koja je bila uginula, ali je bila potpuno netaknuta. Uistinu to je bila njegova krava koju je pažljivo pregledao i uvjerio se da je uginula, ali je bila potpuno cijela, bez ugriza vukova ili nekog drugoga oštećenja. To ga je jako začudilo. Zatim je izvukao nož iz korica s namjerom da s krave odere kožu kako bi iskoristio to što mu je ostalo od krave. Rasporio je prsa krave napravivši nožem rez u obliku križa kao što je to običaj kada se dere koža sa životinja, a krava se je ustala. Jako se je uplašio i otišao s toga mjesta. Ali kada se je okrenuo krava je još uvijek bila na istom mjestu. A onda, se je ovome sretnome pastiru ukazala Djevica Marija i rekla mu: "Ne boj se. Ja sam Majka Božja, Majka Spasitelja ljudskog roda. Uzmi kravu i odvedi je u stado gdje su i druge, a zatim idi u svoj kraj i reci svećenicima ono što si vidioi i reći ćeš im da sam te Ja k njima poslala. I dođite na ovo mjesto gdje si sada, i neka kopaju na mjestu gdje je uginula krava, jer će te pod tim kamenjem naći Moj lik (kip – op. prev.). Kada su došli Saraceni (Mauri, Arapi, muslimani, koji su prije toga vladali tim dijelom Španjolske – op. prev.) kip je stavljen u sanduk i zakopan, jer će doći vrijeme kada će na ovom mjestu biti crkva i moj poseban dom". I nakon toga Blažena Djevica je još dosta toga rekla i zatim je nestala. A pastir je uzeo kravu i otišao s njom do svoga stada. I rekao je svojim drugovima sve što se dogodilo. A oni su ga kao ludoga počeli ismijavati, a on im reče: "Prijatelji, vi prezirete takve stvari. A ako meni ne vjerujete, vjerujte znaku križa koji krava nosi na svojim prsima." Pastir je to rekao i otišao do svoga sela. Gdje god je išao govorio je svakome ma tko god bio o ovome čudu koje se je dogodilo. I kad je došao kući našao je suprugu kako plače. Upitao ju je "Zašto plačeš?". Ona mu je odgovorila: "Naš sin je mrtav." A  on je odgovorio: „Ne bojte se i ne plačite: Sveta Marija od Gudalupe je obećala da će pomoći i da će on Njezin sluga živjeti i biti zdrav. "U tom trenutku, dječak je ustao živ i zdrav, i rekao ocu: "Oče Gospodine, spreman sam otići do Svete Marije od Guadalupe " Svi koji su bili nazočni i vidjeli to čudo bili su jako iznenađeni i povjerovali su u sve o ukazanju Djevice Marije, što im je govorio pastir. Pastir je još rekao: "Dragi prijatelji, znam da je za poruke koje sam vam prenio bilo potrebno čudo, jer zbog naših grijeha često sumnjamo u ono što ne doživimo vlastitim tijelom." Onda je pastir došao k svećeniku i rekao: "Gospodine, ja znam da se je Gospa, Djevica Marija ukazala u planini u blizini rijeke Guadalupe i rekla mi je da vam kažem da tamo dođete i da će te tamo naći Njezin kip, i tu trebate načiniti malu pastirsku kolibu. Rekla mi je da vam kažem još i ovo, da svi koji budu išli k Njoj u ovoj kolibi trebaju samo jednom dnevno jesti kako bi svi siromašni mogli doći k Njoj. I rekla mi je: da će k Njezinoj kući dolaziti mnogi ljudi iz različitih dijelova svijeta, morem i kopnom, da će Ona učiniti mnoga i velika čuda po cijelome svijetu. Još mi je rekla da će ovdje, u ovoj velikoj planini, nastati veliki narod." Čuvši ovo svećenici su oklijevali, ali vidjevši da je pastirov sin ustao od mrtvih, a o pastiru su ljudi imali dobro mišljenje, organizirali su izaslanstvo. Tako su svećenici otišli s pastirom na mjesto gdje se Gospa ukazala. Od Cáceres-a su pješačili do mjesta gdje se je Blažena Djevica Marija ukazala pastiru. Stigavši tamo počeli su kopati na mjestu koje im je pastir pokazao i gdje se je ukazala Djevica Marija. I na tom mjestu su naišli na grobnicu u kojoj je bio kip Svete Marije, jedno zvono i pismo. Oni su uzeli sa sobom sve što su tu našli kao i kamen iz grobnice na kojem su našli Marijin lik. A sve kamenje koje je bilo oko i na grobnici raznijeli su kao relikvije ljudi koji su tu došli. Potom su od suhozida načinili kolibu najbolje što su mogli i znali. Skupili su se nešto kamenja i načinili postolje kao oltar na koji su stavili Marijin kip. Učinivši to svećenici su se vratili u Caceres i svima obznanili da je sve to istina što im je rekao pastir. A pastir je sa suprugom i djecom, a kasnije i njegovi nasljednici postao čuvar svetišta, sluga Naše Gospe, Svete Marije od Guadalupe.  

Kraljevsko svetište i samostan

Alfonso XI., kralj Kastilje i Leona, koji je zazvavši Djevicu Mariju od Guadalupe 1340. godine pobijedio Maure u bitci kod rijeke Salade (Rio Salade) postao je jedan od prvih hodočasnika u Guadalupe. Kralj Alfonso XI., koji je ovo svetište proglasio kraljevskim svetištem, želio je proširiti kapelu Guadalupe i sagraditi crkvu i samostan, ali je umro 1350. godine. Tako je crkvu završio kralj Juana I. od Kastilje i svetište povjerio konteplativnim redovnicima reda Sv. Jeronima (Hieronymites), čiji je to bio središnji samostan. Samostan je zadržao kraljevsko pokroviteljstvo sve do 1835. godine, kada su u Španjolskoj crkvena imanja zaplijenjena i raspuštene redovničke zajednice tijekom Prvog  Karlističkog rata.

Među mnogim značajnim ličnosti koje su posjetile samostan Naše Drage Gospe od Guadalupe, bio je katolički kraljevski par ujedinjene Španjolske: kraljica Isabela i kralj Ferdinand II., te Kristofor Kolumbo. 1486. godine, tijekom hodočašća za vrijeme Velikog tjedna u ovo svetište Kolumbo se sastao s predstavnicima dvora katoličkih vladara Španjolske da se s njima dogovori o kraljevskom pokroviteljstvu svoga putovanja u Indiju. Za vrijeme svojeg drugog putovanja je Kristof Kolombo jedan otok na Antilima u karibskom moru počastio imenom Guadalupe. To je sada još francuska kolonija. Nakon što je Kolumbo 1492. godine stigao iz Amerike došao je u samostan Naše Drage Gospe od Guadalupe da zahvali Bogu za sigurno i sretno putovanje koje mu je osigurao zagovor Djevice od Guadalupe.

Jedan od tri admirala koji zapovijedao katoličkom silom u bitci kod Lepanta bio Andrea Doria. U bitci kod Lepanta  sa sobom je nosio malu kopiju slike Naše Drage Gospe od Guadalupe iz Meksika. Ta slika je danas pohranjena u crkvi San Stefano u gradu Aveto u Italiji. Mnogi ne znaju da se u samostanu Naše Gospe od Guadalupe u Španjolskoj može vidjeti veliki fenjer s zarobljenoga muslimanskoga ratnoga broda u bitci kod Lepanta.

Svetište Naše Drage Gospe od Guadalupe je zapanjujuće veliki kompleks od pet glavnih struktura: Mudejar (stil u umjetnosti kršćana tijekom  XII.- XVI. st. na Pirinejskom poluotoku s maurskim elementima  – op. prev.) klaustar, gotički klaustar, platereskni (španjolski kićeni stilnastao spajanjem maurskih, gotičkih i renesansnih u Španjolskoj i njezinim kolonijama, XVI. st. – op. prev.)portal, a crkvu iz 1730. godine je projektirao jedan od potomaka Kristofora Kolumba. U muzeju uz crkvu i samostan su izložena djela najboljih španjolskih slikara i kipara.

Od početka  XX. stoljeća ovo je samostan franjevaca. 1907. godine Lik Djevice od Guadalupe je kanonski okrunjen i Djevica od Guadalupe je proglašena zaštitnicom Extremadure. Gospina zaštita je 1928. godine proširena je na španjolsko govorno područje cijeloga svijeta. 1955. godine papa Pio XII uzdigao je svetište Naše Drage Gospe od Guadalupe na čast papinske bazilike minor. 1993. godine ovaj kompleks je UNESCO proglasio spomenikom svjetske baštine.