Sveta Marija - Gospa od Utočišta u Aljlmašu

marijansko svetište đakovačke nadbiskupije

( 1704.)
blagdan Velike Gospe - 15. kolovoz

 

    Stara crkva u Aljmašu

Godine  1687. Turci (Osmanlije) su protjerani iz Hrvatske. Duhovnu obnovu oslobođenih krajeva provode redovnici isusovci, koji su ovamo stigli iz Europe, s oslobodilačkom kršćanskom vojskom. U baranjskom selu Laško (danas Lug) isusovci podižu crkvu na čast Blaženoj Djevici Mariji, sa željom da Lug postane marijansko proštenište.

 Godine  1697. za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci nabavljaju Gospin kip, koji na Veliku Gospu, u svečanoj procesiji, iz Osijeka prenose u Lug. Kip je bio sličan današnjem: Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo. – Pristaše Rákóczyjeve bune protiv habsburške vlasti, kalvini, zaposijedaju i naseljavaju više mjesta u Baranji, među njima i Lug u kojem prisvajaju katoličku crkvu i preuređuju u svoju kalvinsku bogomolju.

Godine 1704. da spase Gospin kip, isusovci ga prenose u Aljmaš. Smještaju ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i pokrivenu trskom. Od sada hodočasnici o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš. Godina 1704. prva je godina aljmaškog svetišta. U Aljmaš, mjestašce nedaleko od ušća drave u Dunav, svake godine, bez prekida, napose na marijanske blagdane, dolaze hodočasnici iz Osijeka i okolice.

Godine 1708. u Aljmašu se gradi nova crkva, druga po redu. Posvetio ju je 1715. đakovački biskup Đuro Patačić.

Godine 1807. Aljmaš (ponovo) postaje župom, koja je zajedno s prošteništem povjerena biskupijskim svećenicima sve do danas.

Godine 1846. U  velikom  je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, mnoge aljmaške kuće i gospodarstva. Spašena je samo kopija kipa. Ta je kopija (slika) prenesena u udolinu udaljenu od Svetišta oko kilometar puta. Tamo je, uz izvor vode, Gospi podignuta kapelica. Uokolo su posađene lipe pa je mjesto prozvano „Gospa pod lipom“. I danas to mjesto posjećuju svi hodočasnici i Gospini štovatelji i s poštovanjem uzimaju izvorsku vodu.

1847. Započima gradnja nove, treće crkve na istom mjestu.

1852. Još nedovršenu crkvu posvećuje đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.

1857. Biskup Strossmayer daruje Aljmaškom svetištu novi (današnji) Gospin kip, izrađen u Beču.. Slijede godine u kojima se hodočašća manje-više mirno nastavljaju.

 Za vrijeme vrijeme je vladavine komunističkog režima od 1945. do 1990.  Je bilo često ometanje hodočasnika i zabrana hodočašćenja u Aljmaško svetište.

Povijest  novog marijanskog svetišta

Kad je godine 1991. započeo Domovinski rad, srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć jugoslavenske armije okupirali su ove krajeve . Iz svih sela prognani su nesrpski žitelji. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostavivši sve, bježe zadnjim teglenicama u Osijek, a zatim se razilaze po Hrvatskoj. Brojni su prebjegli u Mađarsku, a neki i u druge europske zemlje. Prva je opljačkana, obeščašćena i razorena aljmaška crkva, a zatim svi prognanički domovi.

1992. Pod neobičnim je okolnostima u ruševinama aljmaške crkve nađen oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek.

Kada je godine 1998. Završio Domovinski rat dogodio se povratak Gospe i Aljmašana iz progonstva.

Već slijedeće godine 1999. Su pripreme za gradnju nove župne i proštenišne crkve. U raspisanom natječaju prihvaćen je idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića.

Godine 2001. započela gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća Aljmaškog svetišta, na istom mjestu. Investitori: Ministarstvo za obnovu i graditeljstvo, Osječko-baranjska županija, Biskupija Đakovačka i Srijemska i Župa i Svetište aljmaške Gospe. Izvođenje radova povjereno je osječkoj tvrtki „Gradnja“.

Godine 2003. u crkvenom svetištu postavljena je oltarna pala – „Marijanski triptih“ u tehnici vitraja, rad akademskog slikara Vladimira Meglića. Motivi pale su: Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo rođenje. Postavljen je posebno projektirani sakristijski namještaj, liturgijska sjedišta u svetištu i klupe u crkvenoj lađi, sve rađeno u hrastovini.
Dovršena je prva etapa aljmaškog svetišta – zgrada crkve. – sveti otac Ivan Pavao II., prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, u subotu 7. lipnja, u Osijeku, na svečanom euharistijskom slavlju, okrunio je kip Gospe aljmaške.

Nova crkva je ukrašena godine 2004. trima mozaicima, koji su rad akademskog slikara Vladimira Meglića iz Zagreba. Prvi motiv je Mala Gospa. Likove Marijine majke Ane i Marije kao djevojčice, okružuje i upotpunjuje niz raznolikih i znakovitih simbola. – Tema drugog mozaika je Marijino Uznesenje (Velika Gospa). Veličanstveni događaj stavljen je u prepoznatljivi aljmaški hodočasnički okoliš. – treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima, Gabrijelom i Mihaelom, ukrašuje zidnu nišu u kojoj je trajno izložen zavjetni kip aljmaške Gospe.

Gopdine 2004. navršavaju se tri stoljeća Aljmaškog svetišta (1704.-2004.). U nedjelju 1. kolovoza dijecezanski biskup mons. Marin Srakić posvetio je novu župnu i hodočasničku crkvu. –Obnovu (izgradnju) „Kalvarije“ preuzima Udruga katoličkih gospodarstvenika „S Tobom u zajedništvu“. – Postavljeni liturgijski namještaj, rađen od bračkog kamena sivca (menza, ambon, krstionica, liturgijski stolić, škropionica), dar su hodočasnika i dobročinitelja.