Sveti Job
u viđenjima Bl. Ane Katarine Emerick
spomendan 10. svibnja
U starozavjetnoj knjizi o Jobu spominje se da je živio u zemlji Usu. Vremenski je neodređeno sa "nekoć". Ne spominje se ni njegovo porijeklo.
Bibličari navode da poznaju dva akadska "Joba" i jednog sumer-skoga (2.tisućljećje prije Krista), a tako i dijalog što ga neki e-gipatski patnik vodi sa svojom dušom... Sve to dokazuje da je po srijedi općeljudski problem.
Blažena Ana Katarina Emmerich doživljavala je mistično znamenite starozavjetne likove. Kao značajnu ličnost doživjela je i Joba. Već prve rečenice Katarinina doživljaja o Jobu potpuno rješavaju manjak biblijskog izvješća, naznačeno je Jobovo porijeklo a s tim i vrijeme u kojem je živio. Katarina pomaže da ispravno zaključimo: Job iz starozavjetne Knjige o Jobu je ista osoba koje opisuju i spisi u Mezopotamiji. Katarina Emmerich je rekla:
"Jobov otac, voditelj velikog plemena, imao je brata Pelaga, a njihov otac je bio Eber. Neposredno pred njegovim vremenom bio je razlaz ljudi od Babilonske kule. On je imao trinaest sinova, od kojih je bio najmlađi Job..."
U Knjizi Postanka nalazimo uz imena Jobovog ujaka i djeda također i ime Jobovog oca i svih dvanaest braće. Job kao najmlađi se kao Jobab spominje na koncu:
" A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafeto-vu -rodili se sinovi... Eberu su se rodaila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila, Njegovu je bratu bilo ime Joktan se rodiše: Almodad, Selef,Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal,Dikla, Obal, Abimael, Lieba, Ofir,Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku."(Post 10, 21. 25-30).
Svetopisamska knjiga o Jobu počinje: "Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job (Job 1,1). Da je zemlja Usu u Edomu, jugoistočno od Palestine, saznajemo iz Tužaljki: " Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu.."( Tuž 4,21). Poznato je da su Jaktanovi sinovi imali posjede po Arapskom poluotoku. Barem većina.
Katarina Emmerich donosi nepoznati i zanimljivi detalj: Abraham je bio u direktnom srodstvu sa Jobom. Jobova praunuka Amatlaj udala se za Teraha i rodila Abrahama. Vjerojatno je još živio Job u vrijeme rođenja Abrahama. Od sada ćemo prenijeti cjeloviti opis službenice Božje Ane Katarine Emmerich
"Job je boravio u raznim pokrajinama te je proživljavao trpljenje na tri mjesta. Najprije je to bilo devet godina, a zatim sedam, pa zatim dvanaest godina u spokoju. Nikada nije tako stradao da bi ostao bez ičega."
Job nije mogao ostati u kući svojih roditelja;
Job je imao posve drugačiji pogled na svijet. Klanjao se jedinom Bogu u prirodi, za zvjezdanih noći te za svitanja ili zalazu sunca. Cesto je veličao čudesna Božja djela te mu je bogoslužje bilo čistije.' Job se povukao sa svojom obitelju i blagom sjeverno od Kavkaza.Tamo je bio siromašan i veoma močvaran kraj, a držim da i sada tamo živi narod plosnatim nosom, visokim jabučnom kosti i malim očima. Kao došljak što bi Job poduzimao, sve mu je polazilo za rukom. Sakupljao je posvuda siromašne i napuštene ljude, koji su boravili u spiljama i žbunju. Oni su jeli sirovo meso ptica i divljači, pa ih. je Job poučio kako da priprave ukusno jelo. Sa domaćima je obrađivao zemlju te su se osposobili daje kopaju. Tamo je Job sa svojima imao malo odjeće. Boravili su pod šatorima. Tu je već Job imao velika stada u kojima mnogo prugastih magaradi i drugih nečistih životinja. Jednom mu se rodila odjednom tri sina, a drugom zgodom je dobio tri kćeri. Nije imao trajnog boravišta nego se selio tu i tamo po svojim poljima, koja su bila njegovo vlasništvo na udaljenosti sedam sati hoda. U tom močvarnom kraju nisu uzgajali žitarice, nego su koristili trstiku koja je rasla u vodi te imala hranijivu srž. To su jeli kao kašu ili pečeno. Meso su prije sušili u jamama na suncu dok ih Job nije upoznao sa kuhanjem. Za hranu su sadili više vrsta bundeva.
Job je bio neopisivo blag, ljubezan, pravedan i dobrotvoran te je pomagao sav siromašan puk. Bio je veoma čedan, bio je sa Bogom veoma prisan te mu se On vrlo često ukazivao preko jednog Anđela ili bijelog čovjeka, kako su se oni nazivali. Pojave Anđela su nalikovale na blistave mladiće, ali bez brade. Oni su nosili duga bijela odijela puna uzdužnih navora i crta, što se nije dalo razlikovati. Oni su bili opasani te su primali jela i pića. Ti likovi poslani od Boga tješili bi Joba u njegovim patnjama te bili odvjetnici protiv njegovih prijatelja, sinova braće i rodbine. Nije se klanjao kumirima kao drugi ljudi uokolo koji su si pravili svakovrsne figure životinja te im iskazivali čašćenje.
Job je pronašao i izradio svoj znak Boga Svenogućega. To je bila figura Djeteta sa zrakama oko glave, u jednoj ruci imalo kuglu na kojoj su bili valovi sa lađicom, a druga je ruka bila pod rukom. Smatram da bi to trebalo predstavljati opći potop o kojem je Job govorio sa dvojicom svojih najvjernijih podanika - te o Božjoj Mudrosti i Milosrđu. Figura je blistala kao od kovine, Job ju je mogao posvuda ponijeti sa, sobom. Pred Djetetom se molio i prikazivao sjemenje koje bi spalio. Dim bi se dizao u visine kroz neki lijevak.
Ovdje je Job ,doživio prvu veliku nesreću. Kako je bio okružen sa mnogim zlim plemenima te su se često, događali sukobi i svađe. Job se povlačio sve bliže planini te je na Kavkazu započeo sve iznova te mu je sve iznova, uspijevalo. Tu se počeo Job i njegovi ljudi više oblačiti te, su postali savršeniji u životu.
Od tog drugog prebivališta došao je Job sa velikom povorkom u Egipat. Tamo su u jednom predjelu zemlje vladali pastirski kraljevi iz Jobove domovine. Kasnije ih je od tamo prognao neki egipatski kralj. Job je za sina jednog od pastirskih kraljeva nevjestu pratio u Egipat. Nevjesta mu je bila rođakinja. Donio je bogate darove te je imao trideset deva sa mnoštvom služenčadi. Kada sam Joba vidjela u Egiptu, bio je to snažni, veliki Čovjek prijatno žutosmeđe boje i crvene kose, Abraham je bio dosta svjetlije boje; ljudi u Egiptu su bili tamnosmeđi. Job se u Egiptu nije dobro osjećao, te sam vidjela kako sa čežnjom gleda prema istoku u smjeru svoje domovine, koja je ležala južno od zemlje Triju kraljeva.
Slušala sam kako se Job žali pred svojim slugama, da bi radije živo sa divljom zvjeradi nego sa ljudima ovdje u Egiptu, jer je Job bio jako ožalošćen radi užasnog čašćenja kumira u Egiptu. Tu su ogavnom idolu sa uzdignutom volovskom glavom i široko otvorenom gubicom žrtvovali živu djecu koju bi polagali u užarene ruke idola.
Pastirski kralj, čijem sinu je Job doveo nevjestu u Egipat, rado je htio zadržati Joba stoga mu dodjeli za boravište kraj Ma-tarea. Mjesto je bilo sasvim drugačije nego kasnije, kada je tamo boravila Sveta Obitelj. Vidjela sam da je Job bio na mjestu, na kojem je kasnije bila Sveta Obitelj te da mu je već tada Bog pokazao Marijin studenac, bio je samo prekrit, ali ispod već zidan. Ovdje je Job upotrebio kamen pri studencu za svoje bogoslužje. Kraj oko svojeg boravišta oslobodio je molitvom od divljih i otrov-nih životinja. Ovdje je on dobio objavu o spasenju čovječanstva a također i o kušnjama koje mu još predstoje. On je veoma revnovao protiv sramota egipatskog puka te ljudskih žrtava. Mislim da su je dokinuli.
Kada se vratio u svoju domovinu pogodila ga je druga nesreća. No kada je nakon dvanaestgodišnjeg mira nadošla i treća živio je on dosta sjevernije, upravo istočno od Jerihona. Mislim da mu je ta okolina dana nakon njegova drugog trpljenja budući da je bio posvuda veoma obljubljen i čaećen poradi njegove velike pravednosti, bogobojaznosti i učenosti. Tu je on ponovno započeo u vrlo ravničarskom kraju. Na nekoj plodnoj uzvisini trčahu posvuda plemenite životinje pa i divlje deve te su se tamo mogle sresti kao kod nas divlji konji na ledinama.
Job se je naselio na toj uzvisini, postane veoma bogat te podigne naselje, tako je on napredovao. Naselje je bilo podignuto na kamenoj podlozi sa pokrovom od šatora. Pa tako, kada" je bio ponovno u cvatu napala' ga je treća patnja - postavši užasno bolestan. Kada je i to prepatio sa velikom mudrošću i strpljenjem, opet posta posve zdrav te dobi još sinova i kćeri. Smatram da je umro u dubokoj: starosti, kada je tamo provalio neki drugi narod. Njegove doživljaje i razgovore s Bogom zapisala su dva njegova podanika koji su vršili kod njega blagajničku službu. Zabilježili su ono što su čuli iz njegovih usta kako im je on to pričao. Ta dvojica službenika su Hai i Uis ili Ois. Zabilješke su pisali na materijalu od kore. Ta je povijest smatrana svetom kod njegovih potomaka te se prenosila od naraštaja na naraštaj do Abrahama.
Ovaj prikaz o Jobu preko Jakoba i Josipa stigao je do Izraelaca u Egiptu. Mojsije je iznosio taj primjer Izraelcima pritisnutim nevoljama u Egiptu ili za vrijeme prigovaranja u pustinji. Salamon je tu povijest još jednom preradio. Mnogo je izostavio a mnogo je svojega dodao pa je tako stvarna povijest o Jobu postala pobožna poučna knjiga puna mudrosti Joba, Mojsija i Salamona. U Knjizi o Jobu koja se nalazi u Bibliji teško je ustanoviti što je stvarna povijest o Jobu. Budući da se u povijesti o Jobu spominju imena država i ljudi iz zemlje Kanaan, smatralo se da je Job Edomac."
Biblijski Job je priznat kao Svetac u Rimskom martirologiju. Na Zapad mu je kult došao sa Istoka u vrijeme križarskih vojni te mu je u Italiji sagrađeno više crkava, od kojih čak dvije u Veneciji. Njegov se kult proširio i u Sloveniji. Blagdan mu je na Zapadu 10.svibnja, a na Istoku 6. svibnja. U zapadnoj Europi, osobito U Belgiji, zaštitnik je glazbenika, radi njegove ljubavi prema glazbi, a u Sloveniji je zaštitnik pčelara.