Blažena Ana Katarina Emmerick

Augustinka, mistika( 1774. - 1824.)

spomendan 9. veljače

Augustinka, mistika( 1774. - 1824.)Rođena je 8. rujna 1774. u selu Flamske, nedaleko od Coesfelda, biskupija Münster, Vestfalija, Njemačka, a umrla je u  Dülmenu u 49. godini 9. veljače, 1824.

Djetinjstvo i mladost

Roditelji joj bijahu vrlo siromašni. Već u djetinjstvu joj se ukazuje Anđeo Čuvar i drugi Sveci. Mislila je da to i sva ostala djeca doživljavaju, ali o tome ne govore zbog svoje skromnosti, pa je i ona odlučila šutjeti. Od kolijevke je posjedovala dar razlikovanja onoga što je dobro ili zlo, sveto ili profano, blagoslovljeno ili prokleto, kako u materijalnim tako i u duhovnim stvarima. Odmalena je radila na farmi, a u 12-oj godini je postala švelja, pa je radeći i štedeći par godina, nešto skromno i uštedjela. Poslana je naučiti svirati orgulje, ali vidjevši da je orguljaševa obitelj vrlo siromašna dala im je svu svoju ušteđevinu. U mladosti je nastojala ući u samostan, ali zbog njena iznimna siromaštava nitko je nije htio. Evo njezina svjedočanstva:

"Kada sam u dobi od pet ili šest godina razmatrala prvi članak ispovijesti Vjere: 'Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,Stvoritelja Neba i Zemlje' - dolažahu mi pred dušom slike o stvaranju Neba i Zemlje, vidjeh: pad Anđela,stvaranje Raja, Zemlje, Adama i Eve te Istočni grijeh. To sam doživjela i držala da i drugi to vide kao i sve stvari oko nas.

0 tome sam pričala posve iskreno svojim rodite­ljima, braći i sestrama te djeci s kojima se igrah.No primjetnih da mi se podsmjehuju i pitaju da li imam knjigu u kojoj se nalazi sve to. Tada započeh pomalo da o tim stvarima šutim.Držala sam da nije u redu o tome govoriti kada nisam na to bila potaknuta.Ja sam te vizije doživljavala čak noću kao i po svjetlom danu, na polju, u školi posve bezazleno, kada je bilo govora o uskrsnuću, ja sam sa sigurnošću i priprostošću bila uvjerena da to svatko mora znati kao ja. Nisam slutila da je to bilo samo moje osobno svojstvo.

Bila sam od djece ismijana sa čuđenjem, a kod učitelja optuže­na, koji me je ozbiljno opomenuo da si ne stvaram takve predodžbe No ja sam i dalje imala te vizije više ne govoreći, kao dijete što promatra slike te ih na svoj način izlaže, bez da puno pita što znači ovo ili ono. Budući da sam sada češće vidjela obične likove svetaca, ili opise iz biblijske povijesti, te isti predmet vidjeh predstavljen čas ovako čas drugačije, nisam učinila nikakve pro­mjene u svojoj vjeri. Tako smatrah da su vizije koje posjedujem moja slikovnica, te sam to promatrala posve mirno, što mi je činilo uvijek dobru pomisao; Sve na veću slavu Božju ja nikada ne povjero­vali nešto drugo na duhovnom području, nego što mi je objavio Gos­podin Bog i što je za vjerovanje ponudila sveta Katolička Crkva, bilo da je to izričito napisano ili ne.I ja nikada nisam to što sam u vizijama vidjela vjerovala. Ja sam promatrala baš tako kao što sam pobožno promatrala tu i tamo različite božične jaslice, a da me nije smetala njihova različitost.Pa ja sam se samo klanja­la u svakoj istoj ljubavi, Djetešcu Isusu.Tako mi se dogodilo kod ovih slika stvaranja Neba i Zemlje, te čovjeka, ja se klanjah Gospodinu Bogu svemogućem stvoritelju Neba i Zemlje."

Religiozni život

U 28. godini, 1802, konačno je primljena u samostan Augustinki u Dulmenu. U samostanu su se nastavile njene vizije i trpljenja, a ona ih je nastojala skriti, ali susestre su otkrile njene natprirodne darove. Kad je Jerome Bonaparte, kralj Westfalije, ukinuo sve samostane 1812, utočište je pronašla u kući neke udovice.

Stigmatičarka

1813 je pala u krevet, a stigme se pojaviše na njenom tijelu. Njen život i stigme istraživali su generalni vikar Overberg i tri liječnika. Uvjereno su tvrdili da nema laži i da su stigme istinske. 1818 na njenu molbu Gospodin joj je uklonio vidljive znakove stigmi, osim na srcu, ali su bolovi ostali. Ali, na svaki Veliki petak, sve su se stigme opet otvarale. 1819 ponovo su je istraživali i držali pod striktnim nadzorom, dan i noć, tri tjedna.

Clemens Brentano i objavljivanje vizija

U vrijeme njena drugog ispitivanja 1819., u to doba slavni pjesnik  Clemens Bretano bi potaknut da je posjeti. Na njegovo veliko iznenađenje ona ga prepozna i reče mu da će on objaviti njene vizije Muke Našega Gospodina. Cijelo vrijeme Brentano je ostao njen veliki podupiratelj, vjerujući da je ona izabrana 'Kristova zaručnica'. Od 1819., pa sve do njene smrti 1824., Brentano je zapisivao njene vizije, napisavši 40 odlomaka s detaljnim scenama i dijelovima iz  Novoga Zavjeta i život Blažene Djevice Marije. Ona je govorila dijalektom, a on je pisao književnim jezikom. Kad bi nešto zapisao, on bi joj pročitao, a ona je tekst ispravljala i odobravala.

Od 1824., Brenatano je sređivao zapise za tiskanje, a 1833., izdao je prvu knjigu, 'Muka našeg Gospodina Isusa Krista prema meditacijama Ane Katarine Emerih'. Brentano je poslije pripremao za tiskanje 'Život Blažene Djevice Marije prema vizijama Ane Katarine Emerih', ali je umro  1842. Knjiga je posthumno izdana 1852 u Minhenu. Katolički svećenik otac  Karl Schmogler uređivao je Brentanove zapise od 1858 do 1880, pa je izdao tri knjige 'Život našeg Gospodina'. 1881 slijedila je velika ilustrirana edicija. Schmoger je izdao i biografiju Ane Katarine Emerih u dvije knjige, a ponovno su tiskane i na engleskom jeziku.

Smrt i ukop

Ana Katarina Emerih umrla je 9. veljače 1824., u Dulmenu. Pokopana je na groblju izvan grada. Na glasine da joj je tijelo ukradeno iz groba, grob je nakon šest tjedana ponovo otvoren, a tijelo nije pokazivalo znakove truleži. Posmrtni ostaci su joj 15. veljače 1975., prenijeti u crkvu Svetog Križa u Dulmenu.

Beatifikacija

Prvi proces beatifikacije započeo je 1892., ali je prekidan nekoliko puta, najviše zbog navodnih povijesnih i teoloških grešaka koje su sadržane u knjigama Brentana. Proces je suspendiran 1928., ali je ponovo otvoren 1973., a konačno je zatvoren 2004. 3. listopada 2004., papa Ivan Pavao II proglasio je Anu Katarinu Emerih blaženom. Kao i kod drugih takvih slučajeva, pitanje njenih vizija je ostavljeno ustranu, a sud je donijet na osnovu njene vlastite osobne svetosti i herojskih vrlina.

Život Anne Katharine Emmerick  od Thomas Wegenera izašao na hvatskom jeziku

Blažena Anna Katharina Ammerick od ranoga je djetinjstva bila predana Bogu.Ovaj njezin životopis zadivljujuće je svjedočanstvo poslanja jedne malene, od Boga odabrane duše, koja je svetački trpjela za obnovu Crkve duboko ranjene opakim duhom jednoga bezbožnoga vremena.Živjela je potkraj 18. i početkom 19. stoljeća, kada je duh prosvjetiteljstva, racionalizma i reformacije pustošio katoličku crkvu kao instituciju i kao mistično tijelo Kristovo.Taj čudesan i herojski krjepostan život nadaleko je poznat i u mnogima je izazvao divljenje i veliko poštovanje.Dane su joj čudesne objave i spoznanja o naravnom i nadnaravnom svijetu i životu.