Sveta Gorgonija Nazijanska

supruga i majka

( 23. veljače 375.)
spomendan 9. prosinac

Sveta Gorgonija (Gorgonia), uzor kršćanskih supruga i majki, bila je kći svetaca, Grgura Nazijanskog Starijeg i svete None, i sestra dvojice svetaca, Grgura Nazijanskog Mlađeg i svetog Cezarija. Rodila se u IV. stoljeću u Nazijanzu, malom gradu u rimskoj pokrajini Kapadociji. Bila je udata za Vitolijana Melecija, uglednika iz Pizidije (danas Antalya u Turskoj) i s njim imala nekoliko sinova i tri kćeri. Djecu je odgajala kao kršćane, a uspjela je na kršćanstvo obratiti i muža. Gorgonija je bila blaga i prijazna žena, dobrotvorka i prijateljica siromaha. Njezini roditelji su nažalost u svojoj dubokoj starosti doživjeli smrt voljene kćeri. Dogodilo se to 23. veljače 375. Na Gorgonijinom pogrebu njezin brat, sveti Grgur Nazijanski Mlađi, zvan Bogoslov, održao je veličanstven govor u kojem je svoju sestru prikazao kao istinsku kršćanku, uzornu suprugu i majku.

Zahvaljujući svojoj žarkoj vjeri i usrdnim molitvama čudesno je dvaput ozdravila od teških bolesti. Jednom je pregažena od zaprege mazgi i tom prilikom pretrpjela je teške lomove kosti i ozlijedila unutrašnje organe. Drugi put je oboljela od jake groznice, s popratnom glavoboljom, koja je se naposljetku pretvorila u paralizu i komu. Milošću Božjom ozdravila je oba puta. Štovanje svete Gorgonije je znakovito. Kršćani je od davnine štuju kao uzornu suprugu i majku jer bez takvih žena, skromnih i postojanih čuvarica kućnih ognjišta, čvrstih oslonaca obiteljskog i društvenog života, ni Crkva Kristova ne bi mogla preživjeti brojne kušnje kojima je bila izložena minulih stoljeća. Sveta Gorgonija umrla je sretna jer je doživjela krštenje svih svojih najdražih, muža, djece i unuka. Zazivaju je bolesnici kod različitih tjelesnih i duševnih bolesti, a štuju je i istočne i zapadne Crkve. Nazivaju je i „majkom siročadi“, „očima slijepih“ i „čuvaricom utočišta ubogih“.