Sveti Louis Martin i Marie-Zélie Guérin

supružnici - roditelji  Svete Male Terezije

Louis: 1823 - 1894        Marie-Zélie: 1831- 1877
spomendan 13. srpanj

 


 

Roditelji Svete Male Terezije Louis Martin i Marie-Zélie Guérin proglašeni su blaženima na misijsku nedjelju, 19. listopada 2008. godine, u katedrali Lisieux u Francuskoj. Na tadašnjoj svetoj misi nazočilo je oko deset tisuća vjernika pristiglih iz 20 zemalja svijeta. Svečano euharistijsko misno slavlje tada je predvodio bivši pročelnik Kongregacije za kauze svetaca i blaženika kardinal José Saraiva Martins. Supružnici Louis Martin (1823-1894) i Marie- Zélie Guérin (1831-1877) drugi su bračni par u povijesti katoličke Crkve koji su zajedno proglašeni blaženima. Uostalom, oni su prvi roditelji jedne svetice koji su proglašeni blaženicima. Nisu proglašeni zato, jer su imali kćer sveticu Sv. Malu Tereziju, nego zato što su živjeli svetim životom. Obadvoje su osjećali redovnički poziv. Marie-Zélie u ostvarenju njezinoga redovničkog zvanja spriječilo njezino slabo zdravlje, dok se je od Louisa koji je želio postati augustinac, tražilo da prije stupanja u samostan, nauči latinski jezik. No, za vrijeme učenja latinskoga spriječila ga je bolest. Upoznali su se 1858. godine, a nakon samo tri mjeseca i vjenčali. Željeli su u braku ostvariti nešto od redovničkog života. Tako su bili odlučili živjeti u djevičanskom braku, uzdržavanjem od spolnih odnosa. No, od toga su na preporuku svoga ispovjednika odustali.

U braku su od Boga primili devetero djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob postale su redovnice. Evo njihovih imena: Marija, koja je postala sestra Marija od Presvetog Srca u samostanu karmelićanki u Lisieuxu; Paulina, koja je postala Majka Agneza od Isusa u istom samostanu; Leonija, koja je postala sestra u samostanu Marijina Pohođenja u Caenu; Celina, koja je postala sestra Genoveva Svetog Lica u Karmelu u Lisieuxu i najmlađa Franjka, kasnije Mala Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica.

Njihova najpoznatija kćer svetica je dakako sv. Terezija iz Lisieuxa, više poznatija kao Sv. Mala Terezija ili Terezija od Djeteta Isusa. Bila je suvremenica Bl. Ivana Merza. Rodila se je 1873. godine (kada je Zelie imala 42 godine, a Louis 50), a sa 15. godina ušla je u karmelićanski samostan Lisieux, gdje je sa 24. godine, 1897. preminula. Godine 1925. proglašena je sveticom, a 1997. godine Sluga Božji papa Ivan Pavao II. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom.

Marie- Zélie Guérin preminula je sa samo 46. godina, 28. kolovoza 1877. u Alençonu. Njezin muž, Louis, preminuo je u 71. godini, 1894. u dvorcu La Musse. Još 1957. godine, za svakiposebno, počele su prve pripreme i radnje, za njihovo eventualno proglašenje blaženima.

13. listopada 1958. godine njihovi posmrtni ostatci položeni su u jedan grob iza Bazilike u Lisieuxu, dok su u svibnju ove godine posmrtni ostatci ekshumirani i pohranjeni u jedan novi relikvijar koji je postavljen u kripti bazilike. Papa Benedikt XVI. potvrdio je službeno 19. kolovoza ove godine i čudo koje se dogodilo po zagovoru Louisa Martin i Marie-ZélieGuérin. Naime, jedan talijanski dječak Pietro Schiliro, koji se je rodio 2002. godine u Monzi, četrdesetak dana se je tada borio sa životom i smrću. Jedan svećenik, talijanski karmelićanin Antonio Sangalli, njegovim je tada roditeljima predložio da izmole devetnicu na čast roditeljima Sv. Male Terezije, kako bi dobili duhovnu snagu, nositi svoje životne patnje, boli i probleme koje su ih snašle. Pietrova majka ipak je odlučila moliti devetnicu za ozdravljenje svoga sina. Kada je dijete zbilja ozdravilo, roditelji su zajedno sa svojim djetetom u znak zahvalnosti hodočastili u Lisieux na grob Loiusa i Marie – Zélie. Treba spomenuti i to da je njihovoj beatifikaciji 19. listopada u Lisieuxu nazočio talijanski dječak Pietro Schiliro sa svojim roditeljima. On je danas osmogodišnjak i potpuno je ozdravio po njihovom zagovoru.

Bogu hvala što naše obitelji sada ponovno imaju moćne zagovornike na nebu. Ovdje isto vidimo kako mi želimo jedno, a Bog drugo. Nije Božji plan bio da Louis postane augustinac, a Marie-Zélie redovnica. Bog je s njima imao drugi plan i doveo ih je drugim putem na svetost. Ovo je potvrda i znak da se i u obiteljima može itekako živjeti svetim životom, samo ako se želi. Svi smo mi po našem svetom krštenju pozvani na svetost. Može se u i ovom svijetu živjeti i težiti za svetošću. Nije potrebno ići u samostan da bi se ostvarila svetost. Mnogo nas je zvanih, a malo odabranih.

Gospođa Martin, majka svete Male Terezije, marljivo je vodila proizvodnju čipaka – poznate čipke iz Alencona. To je bilo moguće uskladiti s dužnostima u obitelji, inače ona ne bi pokrenula takav posao, jer je bila uvjerena da je mjesto jedne majke u njezinoj kući. Suradnja njezinog muža u poslovima s čipkama omogućila je gospodinu Martinu 1863. godine brzo širenje kruga kupaca. U načelu Louisa Martina spadalo je da izbjegava zaduživanja i da plaća tekuće račune. Oklijevanja u plaćanju smatrao je protudruštvenim ponašanjem na štetu radnika i dobavljača. Njegova je kći kasnije posvjedočila da je on često navodio starozavjetnu Tobijinu knjigu: «Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah» (Tob 4,14). Martinovi su živjeli prateći liturgijske blagdane. Radni su dan roditelji započinjali svetom misom ujutro u pola šest. Kad su susjedi čuli Martinove da zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali su reći: «Oh, to je samo sveti bračni par Martin koji kreće u crkvu. Možemo se okrenuti i još malo spavati.» Nedjeljom je cijela obitelj išla na glavnu misu. Svako jutro i večer molili su obiteljsku molitvu. Utjecaj gospodina Martina proširio se na cijeli jedan krug prijatelja. Mnogi od njih bi se bez Martina vjerojatno odali samo svjetovnim zabavama. On ih je privukao da posjećuju katolički krug, oduševljavao ih je za blagdanske običaje u župi i za posjećivanje bolesnih. Iz kruga tih ljudi dobio je pristaše za službu «vječnog klanjanja». Louis je bio voditelj noćnog euharistijskog klanjanja. Kad se je rodila Terezija, njezinoj su majci bile već 42 godine. Proživjela je još četiri i pol godine, a potom je umrla od raka. Njezin muž Louis Martin umro je u 71. godini života nakon duge bolesti od atrerioskleroze, uzetosti i jakih duševnih smetnji koje je on prikazao Bogu.

Papa Franjo je 18. listopada 2015. u tijeku Druge biskupske sinode na kojoj se raspravljalo o obitelji, to je bio i Svjetski dan Misija a ujedno 90 godina nakon proglašenja svetom Terezija od Malog Isusu - proglasio svetim njezine roditelje kao primjer obiteljske svetosti, poziva i duboke vjere. Kanonizacija je bila na Trgu Svetog Petra u Vatikanu nakon misne Homilije. Na svetoj Misi i kanonizaciji bilo je veliko mnoštvo vjernika.