Sveti Lino

papa

( 66. - +78.)
spomendan 23. rujna

 


papa

Sveti Lino je bio prvi nasljednik sv. Petra na rimskoj biskupskoj stolici. Za to nam svjedoči najstarija predaja koja seže sve tamo do Sv. Ireneja. Prema Liberijanskom katalogu vladao je 11 godina, a prema Euzebiju, crkvenom povjesničaru, 12 godina, i to od 66. do 78. godine.

Sv. Irenej Lina poistovjećuje s osobom koju spominje sveti Pavao u Drugoj poslanici Timoteju: »Pozdravljaju te Eubul, Pudent, Lino, Klaudija i sva ostala braća« (4,21). Liber pontificalis kaže da je Lino bio podrijetlom iz Toskane, sin nekog Herkulana. Kasnija predaja govori da se rodio u Volterri. Otac ga je poslao na nauke u Rim, a ondje ga je obratio Sv. Petar, koji ga je uzeo za suradnika te odredio i za nasljednika. Njegov pontifikat odvija se za vladovine Nerona, a završava mučeništvom pod Flavijem Vespazijanom ( 69.-79.).  Devet godina  Linovog pontifikata je teški period u tek oformenoj Crkvi u Rimu i Maloj Aziji. Papa Lino je vjerojatno prisustvovao triumfalnoj povorci Tita, koji je 70. godine razorio Jeruzalem.  Lino je  posvetio petnaest biskupa i devetnaest prezbitera. Papi Linu je bilo jasno da je rimski biskup prvi među jednakima u cijeloj kršćanskoj zajednici. Autor je odredbe po kojoj žene moraju u  crkvi imati prekrivene glave.

Papa je obračunao sa prvim herezama. Javljaju se prvi "vračevi", kao Simenon kojega je već Sveti Petsar pobijedio  i proglasio lažljivcem (Dj 8,9-24) ali i druge manje važne i opasne. Te "nauke" su nagrizale tek oformljenu Crkvu. Menandar, Simeonov učenik, nije se lako dao pobijediti i dalje je nastavio širiti praznovjerje. I Židovi koji su nakon razaranja Jeruzalema doselili u Rim nastoje potkopati novonastalu Crkvu. Papa je brzo morao djelovati protiv  hereze ebionita - sekte koja je tumačila da je Krist samo jedan od proroka.

Linov pontifikat obilježen je uspostavom crkvene hijerarhije u Rimskoj Crkvi.  Biskupi moraju  voditi brihžgu  i nadzor nad povjerenim "stadom" ( bisku 0 nadglednik), naviještati i tumačiti Riječ Božju. Svećenici pomažu biskupima. Đakoni vode nadzor nad dobrima zejednice, koja se dijele siromasima.

poginuo na današnji dan god. 79. za Domicijanova progonstva, a pokopan je na groblju u Vatikanu. Ime mu je ušlo u rimski kanon mise.

 

Arderico, biskup u Milanu, u X. je stoljeću u bazilici Svetih apostola sv. Linu posvetio jedan oratorij kao uspomenu na predaju da je taj papa krstio mučenika Nazarija, koji se veoma štovao u lombardijskoj metropoli. Štovanje je sv. Lina bilo živo u raznim gradovima, a osobito u Volterri, gdje mu je god. 1513. posvećena jedna crkva. On je i zaštitnik toga grada.

 

Stari je brevijar isticao svetost i jaku vjeru sv. Lina koja je bila tako velika da je ne samo izgonio zle duhove, već i uskrisivao mrtve. On je navodno propisao da žene prisustvuju bogoslužju s koprenom na glavi. Taj se običaj u Italiji i nekim drugim mediteranskim zemljama sačuvao do danas. I dobro je da se sačuvao jer danas, u doba veoma razvijenog turizma, sve više susrećemo i u crkvi osobe koje baš nisu dolično odjevene. Imajući u vidu da je crkva sveto mjesto, onda je posve ispravno ne profanirati ga golotinjom. Pretjerana golotinja ne spada ni na plažu, a kamoli na koje ozbiljnije mjesto.

Zanimljivo je da je taj prastari običaj da žene budu kod bogoslužja pokrivene glave, ušao i u Zbornik crkvenoga prava. Veliki promicatelj liturgijske obnove Pius Parsch kaže: »Što više opet budemo ispunjeni liturgijskim duhom, to više ćemo i shvatiti da mi kršćani kod bogoslužja moramo biti drukčije odjeveni nego što to traži današnja moda.« Iza takvih propisa i preporuka stoji poštovanje prema svetosti crkvenoga prostora, pogotovo što u većini naših crkava Krist trajno prebiva u svetohraništu istinski, stvarno i bitno prisutan. Tko pročita najnovije crkvene upute o štovanju euharistijske tajne, sve će mu to biti razumljivo.

Crkvena predaja svjedoči, a najnovija arheološka iskapanja potvrđuju, da je sv. Lino bio pokopan uz sv. Petra, dakle, ispod mjesta gdje se danas nalazi oltar konfesije u bazilici Sv. Petra.

Za pontifikata sv. Lina zbila su se i dva veoma značajna događaja: uništen je bio Jupiterov hram u Rimu i razoren židovski hram u Jeruzalemu. U tim su događajima već prvi kršćani gledali znak da će poganstvo i židovstvo ustuknuti pred novom vjerom, pred kršćanstvom.

Na slikama obično sv. Lina prikazuju u misnici ili odijelu što se upotrebljava u bogoslužju, s tijarom, knjigom, mačem i palmom. Ti znakovi žele reći da je bio papa, kao takav učitelj Crkve, a mač i palma da je bio mučenik.