Sveta Margareta Antiohijska

djevica i mučenica

( +305.)

spomendan 20 srpnja

Sv. Margarita rodila se u trećem stoljeću poslije Krista, u pokrajini Pizidiji u Maloj Aziji u gradu Antiohiji. No, prema svjedočanstvima suvremenika bila je izrazito lijepa djevojka. Nakon smrti svoje majke, otac ju je dao na odgoj jednoj dadilji u selo. Roditelji su joj bili pogani. Međutim dadilja koja je odgajala malu Margaritu bila je kršćanka, te ju je tajno odgajala u kršćanskoj vjeri govoreći joj o Isusu i njegovoj majci Mariji. Također ju je učila moliti, a među ostalim i ostala kršćanska otajstva. No, nije bilo nikakvo čudo da je duša male Margarite brzo prihvaćala ljepotu novih kršćanskih istina, zavoljevši kršćanstvo, ujedno davajući svoj pristanak za primanje sakramenta krštenja. Toliko je uz ljubila Isusa da mu je zavjetovala svoje vječno djevičanstvo, ostavši mu vjerna sve do svoje smrti. No, pomno je pazila na porive svoje nutrine, nastojeći se posve svidjeti samo svom nebeskom Zaručniku. Margaritin je otac bio ugledni poganski svećenik Edezije. Doznavši da mu je kći kršćanka, silno se razgnjevio i posve odlučno zatražio od svoje kćeri da se odrekne kršćanske vjere žrtvujući sebe poganskim božanstvima. Diviti se treba

maloj Margariti koja je čvrsto ostala uz svoju vjeru, te odlučno odbijala svaki očev pokušaj i pomisao na odricanje od Isusa. Sama je spoznala da je vjera u Isusa jedina prava istina. Stoga ju je otac dao neljudski mučiti i zlostavljati. Kad ni u mukama i zlostavljanjima nije uspio odvratiti od vjere, predade je poganskom sucu Olibriju.

Olibrije je bio zadivljen Margaritinom ljepotom, pokušavši je lijepim riječima odvraćati od kršćanstva. Tijekom tog nagovaranja nisu izostala laskava obećanja koja ništa nisu postigla. Kad ni tako nije uspio dade je mučiti, nadajući se da će mukama slomiti junački duh male mučenice Margarite. Olibrijevi ljudi su je bičevali, gvozdenim je užarenim kliještima štipali, kidali joj meso, u tamnici je mučili glađu i žeđu. No, uspjeh im je bio uvijek jednak, jer je Margarita ostajala uvijek stalna i vjerna svom nebeskom Zaručniku. Stalno joj je na usnama bila molitva, za izdržljivost u ne izdavanju svoje kršćanske vjere. Napose valja istaknuti knuti da joj je otsječena glava 20. srpnja  275. godine. Kršćani su njezino izmučeno tijelo pobožno sahranili, a nad njezinim je grobom kasnije izgrađena prekrasna crkva. Slikari  obično prikazuju Sv. Margaritu okruženu velikom svjetlošću. U jednoj ruci drži križ, a u drugoj lanac kojim je privezala ljutog zmaja, koga gazi nogama. Time su prikazana čudesne pojave i kušnje kod mučenja u tamnici. Spominje se da ju je i Zmaj progutao, no svladala ga je Križem i izišla iz njega. Križ pokazuje njezinu jaku nepokolebljivu vjeru u Krista kog je ljubila i radi koga je trpjela. A zmaj označuje pogansku zabludu i nasilje, koje je junački pobijedila.  Sllila dolje prikazuje  dolazak suca Olibrija po Svetu Margaretu. Druga prikazuje kako Sveta Margareta svladava zmaja -jednorogog.

Prumjer njezine vjere uskoro je potaknuo brojne pogane na krštenje. U 12. stoljeću, zahvaljujući ktižarima njezine relikvije i štovanje preneseni su u Europu.

Sveta Margareta je štovana kao pomagateljica zenama: pomoć ženama u porodiljnim mukama, neplodnost, pobačaj. Zazivana je i u bolesti i ozljedi lica. Jedna je od četrnaest svetih pomoćnika.