Blaženi Mauricije  Csaky

svećenik, dominikanac

( 1270. - 1336.)

spomendan  20. ožujka

Taj je blaženik mađarske narodnosti. Rodio se oko godine 1270. u Ugodu, u zapadnoj Ugarskoj, u vrlo bogatoj i po krvi plemenitoj obitelji. Oko godine 1301. oženio se s Katarinom, kćerkom palatina Amadeja Aba. Po toj se ženidbi vidi da je bio vrlo ugledan u kraljevstvu kad je mogao dobiti za ženu kćerku samoga palatina, najvećeg državnog dostojanstvenika u Mađarskoj, koji je zapravo bio kraljev zamjenik. No, taj je brak bio kratka vijeka. Već nakon tri godine bračni se drugovi dogovoriše i suglasiše da će poći u dva dominikanska samostana - muški i ženski, koja su se nalazila na otoku Sv. Margarete kod Budima.Palatin je Aba svoga zeta ipak izvukao iz samostana te ga na silu htio učiniti upraviteljem svojih velikih dobara, no to je bilo uzalud. Zato ga je u Budimu dao zatvoriti. Nakon šest mjeseci Mauricije se oslobodio zatvora te opet pošao k dominikancima. Ovi, poučeni prijašnjim iskustvom te iz straha pred njegovim roditeljima, poslaše ga u svoj samostan daleko u Bolognu. Tamo je uz grob osnivača reda sv. Dominika primio solidnu redovničku formaciju i tek kad je bio zaređen za svećenika, vratio se u svoju domovinu Ugarsku.U redu je proživio 30 godina razvijajući veliku djelatnost po raznim samostanima u Ugarskoj. Umro je u samostanu u Györu 20. ožujka 1336. te je ondje i pokopan. Smatra se blaženikom Crkve od godine 1494. Životopis mu je napisao Ambrosius Taegius i uvrstio ga među svece mjeseca ožujka. Djelo je godine 1668. izišlo u Antwerpenu. U sakristiji glasovite crkve Santa Maria Novella u Firenzi nalazi se iz XIV. stoljeća vrlo vrijedna slika koja prikazuje blaženog Mauricija u središtu među dominikanskim svecima. Ona je dokaz i znak koliki je ugled u dominikanskom redu taj mađarski blaženik uživao. To je tim vrjednije što red nije oskudijevao duhovnim velikanima, pa i zvijezdama prvog reda, kao što su sv. Albert Veliki i sv. Toma Akvinski.